Kristalne lubanje, mit ili istina?

Kristalna ljubanja iz British Museum

Glasovite kristalne lubanje drevne Srednje Amerike desetljećima su izvor su misterije i kontroverzi. Pregršt poznatih lubanja prkosilo je  najnaprednijim znanstvenim istraživanjima kako bi se utvrdilo tko ih je napravio, kada i što je najviše zbunjujuće, kako. Za primjerak na slici, u vlasništvu Britanskog muzeja u Londonu, prvotno se mislilo da je napravljena u aztečkoj kulturi u Meksiku, ali kasnije je utvrđeno da je lažna.

Kristalne lubanje nisu rijetke ili strašno tajanstvene. Ne tisuće njih proizvede se svake godine u Brazilu, Kini i Njemačkoj. No, pored njih tu je pregršt prilično jezovitih koje izazivaju interes i kontroverze među arheolozima, znanstvenicima, spiritualistima i muzejskim službenicima više od stoljeća.

Ima možda desetak tih rijetkih kristalnih lubanja u privatnim i javnim zbirkama. Neke su kristalno jasne, a druge zadimljene ili boje kvarca. Neke su prirodne veličine ljudske lubanje i s vrlo detaljne, dok su druge manje i ne toliko detaljne. Za sve se vjeruje da potječu iz Meksika i srednje Amerike.

Mnogi vjeruju da su te lubanje isklesane prije tisuće ili čak desetke tisuća godina za vrijeme drevne srednjoameričke civilizacije. Drugo mišljenje je da su to relikvije legendarne Atlantide, ili dokaz da su izvanzemaljci posjetili Azteke prije osvajanja španjolskih konkvistadora.

Fascinacija nadprirodnim

Priče o lubanjama intezivno se oslanjaju na njihove percipirane nadprirodne moći.

Joshua Shapiro, koautor knjige “Misterije kristalne lubanje” na svojoj web stranici navodi tvrdnje o izlječenjima i povećanim psihičkim sposobnostima ljudi koji su boravili u prisutnosti takvih lubanja.

“Vjerujemo da su kristalne lubanje oblik računala koje je u stanju snimiti energiju i vibracije u svojoj okolici”, piše on. “Lubanja će slikovno ponoviti sve događaje ili slike ljudi koji su došli u doticaj s njima (tj. one sadrže povijest našeg svijeta).”

Većina arheologa i znanstvenika je skeptična, najblaže rečeno.

Lubanje su bile istaknuta umjetnička djela u starim srednjoameričkim kulturama, posebno među Aztecima, tako da je veza između tih predmeta i civilizacija neupitna.

“Lubanja je simbol regeneracije”, kaže Michael Smith, profesor antropologije na Arizona State University. “Bilo je nekoliko Aztečkih bogova predstavljnih putem lubanja, pa su vjerojatno prizivali te bogove. Ne mislim da bi trebale imati posebne moći ili tako nešto.”

Lažnjaci?

Dodatno, nedavna analiza lubanja elektronskim mikroskopom provedena u Britanskom muzeju i Smithsonian institutu otkrila su oštećenja koja su mogla nastati samo modernim alatima. Oba muzeja procjenjuju da su njihove lubanje datirana negdje u drugoj polovici 1800-tih. To je vrijeme kada je u javnosti bio veliki interes za stare kulture i muzeji su željeli imati nešto u postavu što bi predstavilo te kulture.

Istraživanje koje je proveo Britanski muzej dovela su do zaključka da da su sve slavne kristalne kugle vrlo vjerojatno lažne. Taj zaključak potvrđuje i činjenica da one nisu otkrivene tokom niti jednog arheološkog istraživanja.

Strast postoji na obje strane problema, ali ostaje činjenica da nitko ne zna za sigurno tko je napravio ove lubanje i kada. Kako trenutno ne postoji siguran način određivanja starosti ovakvih anorganskih predmeta, misterij oko lubanja će se vjerojatno nastaviti. Dodatno priča o lubanjama je dobila zamah akcijskim filmom “Indiana Jones i kraljevsvo kristalne lubanje” gdje se svi sjećamo kako su te lubanje u stvari dio kristalnih kostura izvanzemaljaca. I to je jedna od pretpostavki koja će u budućnosti biti dokazana ili pobijena.

IZVOR: National Geographic