Povijest erotskih razglednica

Povijest erotskih razglednica odnosi se na povijest umjetnosti i proces fotografiranja nagih modela. U SAD svi portreti fotografirani prije 1. siječnja 1923 su prešli u javno vlasnništvo. Najviše ih je crno-bijelih, jer su slikani prije izmuma filma u boji.

Rani počeci

Aktovi prije 1835 godine uglavnom su slike u različitim tehnikama i crteži. Te godine LouisJacquesMandé Daguerre, francuski umjetnik i kemičar izumio je prvi praktični tip fotografije, dagerotipiju. Za razliko pd prijašnjih načina fotografiranja, dagerotipija je imala zapanjujuću kvalitetu slike i postojanost s vremenom. Fotografije nastale prije toga su vrlo brzo blijedile. Nova tehnologija nije prošla nezapaženo kod umjetnika koji su željeli upotrebljavati nove načine prikaza golog ženskog tijela. Mnogi od preživjelih primjera dager

otipije odišu senzualnošću koja implicira želj uza erotskom ili pornografskom fotografijom.

Naravno, dagerotipija nije bila bez nedostataka. Glavna poteškoća je bila u tome što se reprodukcija mogla izvesti samo fotografiranjem originalne slike. Osim toga najranija dagerotipija je imala ekpoziciju tri do petnaest minuta što je čini nepraktičnom za fotografiranje portreta. Budući da je jedna slika stajala koliko i bolja tjedna plaća, publika se sastojala uglavnom od umjetnika i bogatijih dijelova društva.  Aktovi u stereoskopiji su se pojavili 1838 i postali izuzetno popularni. 1841, William Fox Talbot patentirao je novi oblik procesa, kalotipiju, koja je omogućila negativ-pozitiv reprodukciju, omogućavajući izradu više kopija iz originalne slike. Tehnologija se odmah počela koristiti za izradu aktova.

Iako bolje kvalitete u to vrijeme dagerotipija je napuštena, a kalotipija je osnova i današnjih procesa fotografiranja na film.

Francuski utjecaji

Francuzi su bili pioniri erotskih fotografija i izrade razglednica iz njih. Ove razglednice su bile predmet pisma časnika američke vojske predsjedniku Abrahamu Lincolnu nakon što su otkrivene u posjedu američkih vojnika. Knjiga “Kratka povijest razglednica” objašnjava “Većina francuskih erotskih razglednica je tako nazvana zbog svojeg formata. One nikada nisu bile namjenjene slanju. U to vrijeme slanje erotskih razlednica je biloo protuzakonito.”. Umjesto toga, aktovi su prodavani uz mjesečni časopis “La Beaute”  koji je bio namjenjen umjetnicima u potrazi za modelima. Svaki broj je sadržavao 75 aktova koje je bilo moguće naručiti poštom u obliku razglednice i to bojane ručno ili sepijom. Ulični pordavači, prodavaonice duhana i drugi dućani kupovali su te razglednice kako bi ih preprodavali američkim vojnicima i turistima.

Rano 20. stoljeće

Rane 1900-te vidjele su nekoliko važnih poboljšanja u dizajnu kamera, uključujući i izum 35-mm kamere, za koji je zaslužan Oskar Barnack 1913. Zbog rata, tek je 1925 prvi primjerak Ur-Leica kamere u tom formatu prikazan publici. Ideja kamere je smanjenje formata negativa, koji se treba kasnije povećati tokom razvijanja u tamnoj komori. Ova malena kamera omogućila je fotografiranje aktova na osamljenim mjestima u parkovima i drugim polujavnim prostorima puno lakšim nego prije. To je naravno bio veliki plus za amatersku erotiku.  Umjetnici su bili oduševljeni činjenicom da mogu fotografirati bez nošenja nezgrapnih aparata naokolo.

Umjestnik s početka 20-og stoljeća John Ernest Joseph Bellocq, je najviše zapamćen po realističnim fotografijama francuskih prostitutki u kvartu crvenih svjetiljki New Orleansa, Storywille. U suprotnosti s do tada uvriježenim fotografijama na kojima modeli poziraju u čudnim pozama usred draperija, velova, cvijeća, voća ili klasičnih stupova, Bellockovi modeli daju dojam opuštenosti i relaksiranosti.

Julian Mandel postao je poznat u 1920-im i 1930-im s izuzetnim fotografijama ženskih oblika. Sudjelovao u njemačkom avangardnom “pokretu na otvorenom”. Kako je ovo ime samo pseudonim, dans se ne zna tko je pravi autor fotografija. Sumnja se da je taj pseudonim koristio Julian Walery za svoje razglednice koje je prodavao Alfred Noyer. Julian Walery je bio fotograf poznat po svojim fotografijama aktova u prirodi 1920-tih godina.

Još jedan značajan fotograf aktova prva dva desetljeća 20-og stoljeća je bio Arundel Holmes Nicholls. Njegov rad, čuvan u arhivama Kinsey instituta, umjetnički sadrži kompozicije u kojima daje preljevajući sjaj svojim modelima. Slijedeći stope prethodnika Mandella, Nicholls isto tako slika na otvorenom, u prirodi.

Velika većina fotografija iz tog doba je oštećena. na primjer bellocq je svojim modelima izgrebao lice, tako da ih nije moguće prepoznati. Drugi modeli nose maske iz istog razloga.  Danas su sredine u kojma su te rane razglednice slikane često konzervativnije negu u doba nastanaka. Zbog toga otvaranje tih arhiva javnosti može izazvati neugodnosti potomcima modela, da nisu ni znali kakve su im bake i prabake bile.

IZVOR: Wikipedija, internet