Prohodala makedonska Venera

Makedonska Venera

Na Odsjeku za konzervaciju-restauraciju upravo je dovršena višemjesečna restauracija antičke mramorne skulpture Venere Pudice, iz Muzeja grada Skoplja u Makedoniji. Rezultat je doista impresivan: skulptura koja je bila razlomljena u nekoliko komada ponovno je sastavljena, a nedostajući dijelovi u cijelosti su rekonstruirani, što predstavlja svojevrsni presedan u prezentaciji muzejskih predmeta.

‘Završetak konzervatorsko-restauratorskih zahvata na ovoj skulpturi za Umjetničku je akademiju višestruko značajan,’ kaže dekan Akademije, dr. sc. Branko Matulić. ‘Uz primjenu najsuvremenijih metoda i tehnika struke, uspješno je odrađen prvi međunarodni ugovor koji otvara vrata sličnim projektima. Što je najvažnije, u projektu su, uz profesore, neposredno sudjelovali studenti. I jedni i drugi mogu biti ponosni na ostvareni rezultat.’

Projekt je vodio izvanredni profesor Ivo Donelli sa stručnim timom specijalističkog usmjerenja konzervacija-restauracija kamena: docentom Marinom Barišićem, predavačem Sinišom Bizjakom i asistenticom Vinkom Marinković, koja je dokumentirala cijeli zahvat. Restauracija makedonske Venere tema je magistarskog rada studentice Sanje Macanić, a uz nju je na ovom vrijednom spomeniku radila još nekolicina studenata četvrte i pete godine konzervacije-restauracije. Nekome će se možda učiniti da je ovakav posao prevelik ‘zalogaj’ za studente, no nastavnici s Odsjeka za konzervaciju-restauraciju uvjereni su da tako razvijaju njihovu svijest o vrijednosti kulturne baštine i potiču ih na savjesnost u radu.

Akademik Nenad Cambi datira makedonsku Veneru u sredinu 2. stoljeća i navodi da je riječ o rimskoj kopiji prema Praksitelovoj školi. Preko dva metra visoka skulptura izrađena je iz jednog bloka mramora, a najvjerojatnije je bila postavljena u piscini, zatvorenom rimskom kupalištu. ‘Skulptura je pronađena 2008. godine na antičkom lokalitetu Skupi nedaleko od centra Skoplja,’ otkriva Siniša Bizjak. ‘Bila je razlomljena u više komada. Nedostajao je dio desne potkoljenice, oba stopala s bazom, glava dupina te dijelovi prstiju na rukama.’

Izgled nakon restauracije

Zanima nas kako su Makedonci pronašli splitske restauratore. ‘Prije prelaska na Akademiju, dugo sam godina radio kao restaurator u Arheološkom muzeju u Splitu,’ prepričava Ivo Donelli, ‘Jedan od najznačajnijih projekata koje sam tamo vodio bila je konzervacija i restauracija antičkih mramornih skulptura iz Narone. Arheologinja Marina Ončevska Todorovska, kustosica antičke zbirke Muzeja grada Skoplja, vidjela je katalog izložbe o ovim skulpturama i u njemu moje ime. Tako je stupila u kontakt s Odsjekom za konzervaciju-restauraciju, na kojemu danas vodim specijalizaciju za kamen.’

Stručni tim ovog specijalističkog usmjerenja izradio je prijedlog konzervatorsko-restauratorskih radova, koji su Makedonci oduševljeno prihvatili. U svibnju prošle godine skulptura je transportirana u Split u pratnji Jovana Šurbanovskog, ravnatelja muzeja, i arheologinje Ončevske. Potpisivanje ugovora bio je povijesni trenutak za Umjetničku akademiju, jer je riječ o prvoj suradnji s javnom ustanovom iz inozemstva. (…)

Sagita Mirjam Sunara

Izvor: culturenet.hr, Insitu, Ministarstvo kulture