Proizvođači: Pelikan

Njemački kemičar Carl Hornemann je 1832 osnovao tvrtku za proizvodnju boja i tinte. Na nagovor svog oca, koji je želio jeftinije i domaće proizvode, osnovao je novu tvornicu Hannoveru. 28. travnja 1838  se navodi kao datum obilježavanja jer je tada Hornemannova tvornica za boje i tinte izdala prvi cjenik, uspostavljajući  osnovu za “start” tvrtke.

U početku Hornemann je pripremao tintu više od 30 kilometara od Hannovera, u kojem je bilo sjedište tvrtke. Pošto je to bilo neefikasno i uzimalo je previše vremena, dovelo je do kupovine dodatnog prostora 15. lipnja 1842 u četvrti Hainholz u Hannoveru. Ovo je također napravljeno kako bi se povećala proizvodnja koja je mogla pokriti povećane zahtjeve tržišta. Do 1863 Hornemann je zaposlio Günthera Wagnera kao glavnog kemičara i upravitelja tvornice. Kada se je Hornemann umirovio 1871, nakon 49 godina upravljanja tvrtkom, Wagner je preuzeo upravljanje.

Wagnerov utjecaj doveo je do rođenja moderne tvrtke Pelikan. 1878 on je registrirao jedan od prvih znakova u njemačkoj povijesti za tvrtku s novim imenom, pelikana koji je izveden iz njegovog porodičnog amblema. Ovo je bio revolucionarni potez jer zakoni o zaštićenim znakovima tvrtki nisu postojali sve do 12. travnja 1894.  pelikan kao simbol je odabran ne samo zbog veze prema Wagnerovoj familiji, nego i kao simbol zaštite radnika, ptice koja štiti svoje mlade. Ovo je jedan od prvih primjera dobrog marketinga u povijesti. Prema Jurgenu Dittmeru, tvrtkinom povjesničaru, originalni porodični grb je imao tri pelikana, četvrtog je dodao Wagnerov brat kao simbol dolaska njegovog četvrtog djeteta. Kasnije se broj pelikana u logu tvrtke smanjio na dva oko 1957, dok je jedan ostao nakon 2003.

Wagner je izgradio dodatnu tvornicu u Egeru, koja je kasnije preseljena u Beč, koja im je omogućima prodaju tinte na području pod austrijskom vladavinom. Međunarodna trgovina nastavila se razvijati i 1881 i 1895 povećana je proizvodnja i to ne samo tinte, nego i drugih proizvoda. Do 1896, Pelikan je bio najkvalitetniji proizvođač tinte.

Pelikan nije proizvodio nalivpera sve do 1929, kada je proizveden prvi primjerak. Ostali proizvođači u to vrijeme, kao što su Waterman, Parker, Sheaffer, Wahl, i Montblanc, su bili u prednosti , međutim Pelikan je ušao na tržište nalivpera s velikom inovacijom, nalivperom s efikasnim teleskopskim cilindrom za punjenje tinte (piston filler). S ovim punjačem bio je dovoljan jedan okretaj poklopca da nalivepro usiše tintu. Izum je pripadao mađarskom izumitelju Teodoru Kovacsu koji je prodao patent Wagneru.

Prvo nalivpero u žad zelenoj 1929

Prva nalivpera koja je proizvodio Pelikan bila su oblika cigare i bili su izvrsni primjerci modernističkog pokreta pod vodstvom Bauhausa. Prva nalivpera su bila proizvedena od bakelita, dok od 1930 Pelikan proizvodi nalivpera od tvrde gume i celuloida. Ovo je jedan od razloga zašto su nalivpera iz 1929 toliko cijenjena među kolekcionarima.

Prvih godina Pelikanova nalivpera bila su ili konzervativne crne boje koja je bila hit među njemačkim poslovnim ljudima ili crne s tijelom u žad zelenoj. Valjci s mramornim uzorkom zelene boje počeli su se proizvoditi kasnije i lakše ih je pronaći od žad zelenih, ali pošto je boja izbljedila tokom godina, nekad je teško razlikovati ih.

Do 1931 sva nalipera su bila označena kao model 100. Neki tvrde da je zbog toga jednostavno sakupljati Pelikan nalivpera, jer je postoja samo jedan model, međutim Pelikan je mijenjao i poboljšavao svoja nalivpera iz mejseca u mjesec. Zbog toga iz tog doba postoje jednostavne kape ili s prstenovima, kape s jednom ili dvije rupice za ventilaciju, tijela proizvedena od bakelita, celuloida ili akrila. 1931 tvrtka je odlučila proizvoditi i luksuzne modele nalivpera, od kojih je prvi model 111. Ovo je nalipero s tijelom od 14-karatnog zlata gravirano u tehnici Guilloché. Iz tog doba je i Toledo model 111, jedno od najcijenjenijih pelikanovih nalivpera među kolekcionarima, koje ima kapu s ručno graviranim pelikanom. Nakon 1937 izašla je i Toledo verzija modela 100.

Model 110 koji je naslijedio 100 imao je kapu presvučenu bijelim zlatom, do je 112 bio cijeli od zlata, osim mehanizma punjenja kojji je ostao crni. Varijanta 101, dolazila je s tijelima od celuloida koji su podsjećali na kožu guštera, kornjačevinu ili koralje. Neka tijela su bila prozirna tako da se mogla vidjeti tinta. Od 1939 Pelikan je koristio samo celuloid za sve dijelove nalivpera.

Iako su Pelikanova nalivpera samo po sebi dovoljno lijepa i ugodna za držanje, pera su ono što je najcijenjenije među kolekcionarima Pelikana. Stara pelikanova pera koja su fleksibilna i obla postižu visoke cijene. Interensantno je da oblik pera prilagođen za pisanje dešnjacima, dok su ljevaci morali naručiti posebno pero oblikovano za ljevake kako bi mogli koristiti nalivpero.

Pelikan 100 i sve njegove inkarnacije su bile uporište tvrtke sve do kasnih 1940-ih. Nakon Drugog svjetskog rata, kvačica na poklopcu nalivpera postala je slličnija obliku kluna pelikana. Godine 1950, Pelikan predstavio model 400, čija je glavna značajka bilo prozirno tijelo (koje je dozvolilo korisnicima da zavire u količinu tinte) u bojama u rasponu od zelene do kornjačevine. Za računovođe, model 400 je proizveden s crvenim vrhom na kapi kako bi se signaliziralo da je u nalivperu crvena tinta.

U 1955, kao obrana protiv nadolazećeg juriša ballpoint olovaka Pelikan je proizveo roller verziju modela 400, ali to je bilo prilično kasno. Suprotno od početka uključivanja u proizvodnju nalivpera, Pelikan je sporo uvodion nove značajke u svoje proizvode s modelima poput 500, 520, 600, i 700, koji, unatoč tome što su lijepi, u osnovi su isti model 400 nalivpera s različitim količinama zlata u kapi i tijelu.

Zbog promjena na tržištu i neinvetivnosti od 1970-ih Pelikan je bio u velikim problemima. Nalivpera proizvedena u 60-im godinama prošlog stoljeća, serija M30-M100,  bila su rival Monblanc nalivperima, ali pošto se tržište smanjivalo, nisu polučile očekivane rezultate. Promjenom upravljačke strukture tokom godina tvrtka je napravila i neke krive odluke, širivši svoj opseg proizvoda čak i na uređaje za kopiranje.  Konačnim preuzimanjem od strane Goodace of Malaysia, tvrtka se vratila svojim korijenima, te je čak počela opet proizvoditi seriju 400 (napuštenu 1970-ih), zatim pod licencom “Merz & Krell” seriju NN uglavnom za azijsko tržište.

Modeli 400, 400N i 400NN s vrha prema dnu

Renesansa tvrtke se dogodila proizvodnjom modela M800 krajem 1980-tih. Sa mehanizom za punjenje od bronce, ovo nalivpero nije bilo niti malo niti lagano i namjera je bila suprotstaviti se Montblanc  modelu 149. Prvi modeli su bili u tradicionalnoj crnoj boji ili zeleno-crnoj kombinaciji. Kasnije su slijedile ograničene serije u kornjačevii, praćene s plavim i crvenim modelima. Model 800 je postao platforma za niz limitiranih i specijalnih serija, ako što su M900 i Toledo 910, te prozirna koja su ostala i do danas u proizvodnji. Model 800 je također inspirirao brojne male proizvođače nalivpera kao platforma za proizvodnju autoriziranih i neautoriziranih verzija nalivpera. Desetljeće kasnije Pelikan je pokazao još veći M1000 kao još jednog rivala Montblanc 149 modelu.

Plavi M800

Krajem prošlog stoljeća slijedili su modeli iz serije “Originali svojeg vremena” koji su evocirali uspomene na najuspješnije modele s početka proizvodnje.

IZVOR: Pelikan, pentrace