Paški “Tjesnac sa željeznim dnom” – 2.dio gubitak parobroda Albanien

Austrougarska trgovačka mornarica raspolagala je prije početka Prvog svjetskog rata s 501 parobrodom (253 duge plovidbe, 22 velike obalne plovidbe i 226 brodova male obalne plovidbe) s ukupno 1,035.611 BRT i 12.105 članova posade. Oko osamdeset posto pomoraca potjecalo je iz primorskih krajeva, ponajviše iz Hrvatskog Primorja i Dalmacije. Dio brodova duge plovidbe nalazio se početkom rata u stranim vodama, gdje je interniran, a poslije i zaplijenjen, dok su brojni parobrodi velike i male obalne plovidbe početkom rata sklonjeni u Trst i Rijeku, te u sigurne zaljeve na jadranskoj obali, poput Bakarskog zaljeva, Prukljanskog jezera i Novigradskog mora. Poslije ulaska Italije u rat na protivničkoj strani 23. svibnja 1915., brodovi iz Trsta također su poslani prema jugu, ali je niz jedinica iznajmljen ratnoj mornarici i kopnenoj vojsci i služio za transportne ili ophodne svrhe.

Parobrod ALBANIEN, dovršen 1910., pripadao je Austrijskom Lloydu (Lloyd Austriaco, Österreichischer Lloyd) iz Trsta, a i građen je u Trstu, u brodogradilištu Stabilimento Tecnico Triestino (STT), zajedno s blizancem ADELSBERG. Imao je 1122 BRT i 517 NRT, bio dugačak 66 m i širok 9,7 m, a visina trupa iznosila je 4,8 m. Brzinom do 12 čvorova pokretao ga je parni stroj trostruke ekspanzije snage 1350 KS (992,6 kW), a za kotlove je nošeno 150 tona ugljena. Mogao je ukrcavati 1010 tona tereta i prevoziti 44 putnika, po 22 u I. i II. razredu. Do početka rata služio je u maloj obalnoj plovidbi, a zatim je do 1916. godine ležao na Prukljanskom jezeru. Unajmljen je za lokalne vojne transporte duž jadranske obale, a na svom posljednjem putovanju prevozio je sijeno u Zeleniku. U rano jutro 4. lipnja 1916., oko 6,45 sati, nalazio se pet nautičkih milja južno od otočića Dolfin uz sjeverozapadni vrh Paga, gdje ga je presrela talijanska podmornica ATROPO, kojom je zapovijedao poručnik bojnog broda (Tenente di vascello) Giotto Maraghini. Podmornica je bila nova, imala površinsku istisninu 231 tona i podvodnu 315 t, a za razliku od drugih talijanskih podmornica građena je 1913. u njemačkom brodogradilištu Germania u Kielu. Bila je naoružana s dvije torpedne cijevi i ukupno četiri torpeda kalibra 450 mm. Pripadala je talijanskoj 1. podmorničkoj flotili sa sjedištem u Veneciji, te djelovala na sjevernom Jadranu tijekom rata. Na krstarenju u lipnju 1916. na podmornici se kao peljar nalazio i prebjegli austrijski pomorski kapetan talijanskog porijekla Nazario Sauro, koji je pomagao pri navigaciji između jadranskih otoka.

Parobrod ALBANIEN, kojim je zapovijedao pomorski kapetan Antun Scampicchio, pogodila su dva torpeda i brzo je potonuo, a službeno se tvrdilo kako nije bilo ljudskih žrtava. Neki izvori, poput “Jadranske straže” iz 1937. i talijanske udruge DIR Italia, ipak spominju pet odnosno tri poginula člana posade, od kojih je jedan bio treći časnik stroja, te se čini da su strojari i ložači bili zatečeni eksplozijom torpeda, te se nisu uspjeli spasiti. Zanimljivo je da ni brod-blizanac ADELSBERG nije preživio rat, potonuo je kad je naišao na minu 16 dana poslije gubitka parobroda ALBANIEN, 20. lipnja 1916.

Podmornica ATROPO bila je svojevrsni unikat i služila je potkraj rata još samo na drugotnim zadaćama, poput obrane ravenske luke Corsini, a otpisana je već 1919. Kapetana Saura je nakon 60 krstarenja na raznim talijanskim podmornicama i površinskim brodovima sudbina stigla dva mjeseca poslije potapanja parobroda ALBANIEN. Nalazio se na podmornici GIACINTO PULLINO kad se nasukala u noći 29. srpnja 1916. na hridi Galijola, te je pokušao pobjeći s brodicom na vesla da izbjegne zarobljavanje. Ipak je uhićen, prepoznat i osuđen na smrt zbog veleizdaje, te smaknut u Puli.

Vjerovalo se da olupina parobroda ALBANIEN leži na dvadesetak metara dubine, ali je parobrod ipak potonuo na mjestu gdje dubina iznosi 72 metra. Leži blizu obali, stoga je vidljivost bolja nego na drugim olupinama u Kvarneriću, jer na tom području nije dozvoljen ribolov i kočari ne mogu uzburkati mulj. Talijanski ronioci udruge WDS ronili su na ALBANIEN 1999. i 2000., te otkrili da je olupina pri potonuću udarila krmom u hridinu. Leži na pješčanom i muljevitom dnu, te je relativno dobro istražena. Paluba je dobro očuvana, krma je oštećena pri potonuću, ali dva jarbola i dio nadgrađa još stoje na svojim mjestima, kao i zanimljivi brodski reflektor.

Autor: dr. Zvonimir Freivogel

IZVOR: RonitiSeMora