Paški “Tjesnac sa željeznim dnom” – 4. dio potapanje parobroda Euterpe

Putnički-teretni parobrod EUTERPE je tijekom Prvog svjetskog rata prevozio austrougarske vojnike i tvarivo na bojišnicu u Albaniji, a na povratku je vraćao ranjenike i vojnike na dopust. Njegovo potonuće kod Paga predstavlja jednu od najvećih tragedija na Jadranu, veću od puno poznatijeg gubitka putničkog broda BARON GAUTSCH (gdje je poginulo oko 280 ljudi, pretežito žena i djece), jer su se prema službenim podacima utopile 453 osobe, ali se vjeruje da je broj žrtava bio još veći, te da je poginulo više od 600 ljudi.

Parobrod EUTERPE je također pripadao parobrodarskoj kompaniji Austrijski Lloyd sa sjedištem u Trstu, a građen je 1886. u britanskom brodogradilištu J. L. Thompson & Sons u Dumbartonu. Nazvan je prema Euterpi, muzi instrumentalne glazbe, kao i drugi stariji parobrodi Austrijskog Lloyda, koji su nosili imena muza i stvorenja iz mitologije. Brod je imao 2302 BRT i 1392 NRT (prema nekim izvorima 2270 BRT i 1446 NRT), bio dugačak 96,5 m i širok 11,3 m, a visina trupa iznosila je 7,2 m. Parni stroj trostruke ekspanzije (prvi tog tipa na jednom parobrodu Austrijskog Lloyda) i snage 2633 KS (1936 kW) omogućavao je najveću stalnu brzinu do 13,55 čvorova. Brod je krcao 344 tone ugljena, nosio do 2604 tona tereta, a mogao prevoziti 94 putnika, od čega – prema podacima iz 1914. – 70 putnika I. razreda i 24 II. razreda. Održavao je prometnu vezu s Levantom (istočnim Sredozemljem), uz pojedina krstarenja Sredozemljem, a kad je počeo Prvi svjetski rat, poslan je zajedno s drugim trgovačkim brodovima u Prukljansko jezero kod Šibenika. U to se doba vjerovalo da će rat kratko trajati i brodovi su sklonjeni kako ne bi bili izloženi ratnoj opasnosti. U studenom 1915. na Prukljanskom jezeru nalazilo se 97 trgovačkih brodova s ukupno 892 člana posade (a još 38 brodova bilo je u Novigradskom moru, 28 u Trstu, te 56 u Rijeci i Bakru), ali su tijekom rata, počevši od siječnja 1916., neki od većih brodova iznajmljeni vojsci za prijevoz postrojbi na albansku bojišnicu, a manji su služili za opskrbu vojnih postrojbi na sjeverozapadnoj bojišnici na granici prema Italiji ili za lov na podmornice.

Zapovjedništvo ratnog pomorskog transporta iz Rijeke (Seetransportleitung Fiume) unajmilo je EUTERPE u ožujku 1918., brod je vraćen vlasniku slijedećeg mjeseca, ali je ponovno unajmljen u svibnju 1918., te preuzeo opremu i naoružanje transportnog broda GÖDÖLO (poslije ZAGREB trgovačke mornarice Kraljevstva SHS/Jugoslavije, od 1948. do 1963. DALMACIJA i konačno do otpisa CRES), koji se tada nalazio na popravku poslije oštećenja. EUTERPE je tek 25. srpnja 1918. krenula na svoju novu zadaću, brzi transport na liniji između Rijeke i Boke Kotorske. Njena služba nije dugo trajala, jer se već 11. kolovoza 1918. našla pred torpednim cijevima talijanske podmornice F 7, koja je vrebala zapadno od otoka Paga. Relativno novom podmornicom tipa Laurenti, istisnine 259,7 tona na površini, odnosno 320 t pod vodom, a građenom u La Speziji od 1915. do 1917., zapovijedao je poručnik bojnog broda (Tenente di vascello) Mario Falangola, a operirala je iz baze u Anconi. Imala je dvije torpedne cijevi kalibra 450 mm za ukupno četiri torpeda. Početkom 1918., 12. veljače, potopila je kod Grujice naoružani austrougarski parobrod PELAGOSA, a tijekom kolovoza bila je u zasjedi na Talijanima već poznatoj opskrbnoj prometnici, koja je vodila duž istočne jadranske obale u zaklonu između otoka. Parobrod EUTERPE pod zapovjedništvom kapetana Ilije Niketića navodno je plovio bez pratnje, more je bilo burno i valovito, a ukrcao je oko 1000 ljudi na putu na južnu bojišnicu. Činjenica je da su se u blizini (kao ophodnja ili dio pratnje) nalazili jedan austrougarski razarač i dvije torpiljarke, stoga podatak o plovidbi bez pratnje treba uzeti s pričuvom. Oko 19,45 sati brod se nalazio u visini mjesta Lun, oko milju i pol od obale (odnosno oko tri nautičke milje daleko od Novalje), gdje je uslijedio protivnički napad.

Podmornica F 7 je ispalila tri torpeda, od kojih je prvi promašio, a od dva koja su pogodila brod, samo je jedan eksplodirao, ali je ipak bio dovoljan da zapečati sudbinu “stare dame” iz 1886., te niza ukrcanih putnika. Eksplozija je blokirala izlaz iz jednog skladišta u kojem su se nalazili vojnici, te nisu mogli izaći na palubu. Brod je brzo tonuo preko desnog boka i brodice nisu mogle biti spuštene u more, ali su splavi za spašavanje postavljene na palubi isplivale poslije potonuća, te omogućile preživljavanje dijela brodolomaca. U pomoć su pristigli stari razarač MAGNET s torpiljarkama “55” i “64”, te ribarske brodice iz Novalje. Spašeno je oko 450 ljudi, a još sedmoricu našla je slijedećeg dana britanska podmornica C 21, te ih odvela u zarobljeništvo u Veneciji. Utopilo se oko 600 vojnika i 15 članova posade, među njima prvi i drugi časnik, te prvi časnik stroja. Još veća tragedija na Jadranu bilo je samo potonuće parobroda BREGENZ kod Drača, gdje se utopilo oko 1100 ljudi.

Olupina EUTERPE leži na dubini od 79 metara, te nije dostupna ronjenju sa stlačenim zrakom, ali su je talijanski ronioci 1999. i 2000. obišli uz pomoć “Trimixa”, dok su tražili olupine brodova potopljenih u Drugom svjetskom ratu. Krma je uništena, nema ni traga krmenoj palubi, ali je ostatak broda – koji leži na ravnoj kobilici u smjeru plovidbe prema jugoistoku – relativno dobro sačuvan, iako su unutranje prostorije pune sedimenta. Velika oštećenja primijećena su i u srednjem dijelu trupa, gdje je eksplodirao torpedo. Krmeni jarbol nalazi se na svom mjestu, a pramčani visi preko boka. Uz određene mjere opreza moguće je ući u brodske prostore, posebice u tri “otoka”, povišene dijelove trupa na pramcu, u sredini broda i na krmi.

Autor: dr. Zvonimir Freivogel

IZVOR: RonitiSeMora