Arheologija koja će dovesti u red Indianu Jonesa

Budimo ozbiljni, Indiana Jones je bio prilično loš arheolog. Uništavao je nalazišta, koristio bič umjesto žlice za otkopavanje i vjerojatnije je bilo da će koautore ubiti nego obaviti rad s njima.

Bez obzira na to, “Otimači izgubljenog kovčega” koji su proslavili tridesetogodišnjicu 12. lipnja, učinili su istraživanje prošlosti prilično “cool” zanimanjem za cijelu generaciju znanstvenika. Ovi moderni arheolozi inspirirani “Otimačima” naučili su iz grešaka koje je napravio dr. Jones i danas koriste naprednu tehnologiju kao što su satelitski snimci, 3D mapiranje iz zraka, robote i medicinske skenere umjesto, znanstveno, beskorisnog biča.

Ove inovacije su omogućile arheolozima da iz svemira uoče zakopane piramide, naprave 3d mape Majanskih ruina iz zraka, istraže potonule olupine rimskih brodova i pronađu dokaze o srčanoj bolesti u preko 3000 godina staroj mumiji. Najveći dio novih alata dolazi iz drugih područja znanosti kao što su biologija, kemija, fizika ili strojarstvo, kao i iz komercijalnih igračaka koji uključuju GPS, laptope ili pametne telefone.

“Ukoliko kopamo po nalazištu, istovremeno ga uništavamo” izjavio je David Hurst Thomas, kurator antropologije u Muzeju povijesti u New Yorku. “Tehnologijom možemo saznati puno više prije nego što počnemo kopati, kao kirurzi koji koriste CT i MRI skeniranja”.

Arheolozi koriste te alate kako bi puno lakše nego ikad prije pronašli zaboravljena nalazišta. Također mogu iskopavati s većim samopouzdanjem i manjom usputnom štetom, bolje istražiti artefakte ili ljudske ostatke laboratorijskim pretragama i bolje ustanoviti kada us ljudi ili predmeti postojali u vremenu.

Sateliti određuju točku

Jedna od trenutnih revolucija u arheologiji ovisi o satelitima koje kruže oko Zemlje. Egiptologinja, Sarah Pacek, sa Sveučilišta u Alabami i njezin tim pomoću infracrvenih satelitskih snimaka uspjeli su pogledati 10 metara ispod površine tla i otkrili 17 piramida i preko 1000 grobnica do tada skrivenih od pogleda.

Snimke su također otkrile zatrpane gradske ulice i kuće drevnog egipatskog grada Tanisa, poznatog arheološkog nalazišta koje se pojavilo u “Otimačima izgubljenog kovčega” prije tri desetljeća.

“Naravno, mi ne tražimo Zavjetni kovčeg niti Zdenac izgubljenih duša” rekla je Parcak.

Čak i najobičnije satelitske snimke vidljive na Google Earth pomažu. Mnoga od starih egipatskih nalazišta imaju opeke od blata koje su razmrvljene tokom vremena i miješaju se sa pijeskom ili muljem.poslije kiše teren s ciglama zadržava vlagu puno duže i pojavljuje se diskoloracija na satelitskim snimkama.

“U stara vremena, uskočio bih u svoj terenac i tražio moguća nalazišta” rekao je Tonny Pollard, direktor Centra za arheologiju bitaka Sveučilišta u Glasgowu. “Sada, prvo pogledam Google Earth”.

Iskopavanje s manje štete

Alati kao što je radar koji penetrira u tlo također pomažu arheolozima u očuvanju nalazišta. Mnoga indijanska plemena u Americi su vrlo zainteresirana za neinvazivna i nedestruktivna istraživanja kako bi se sačuvali i ne bi remetili  ostaci predaka.

Magnetometri mogu razlikovati metale, stijene i druge materijale na osnovu promjena u Zemljinom magnetskom polju. Specifični otpor zemlje otkriva objekte drugačije otpora. Ove tehnike pomažu kod iskapanja na kulturološki osjetljivim lokacijama kao što je španjolska misija na otočju Svete Katarine ili naseljima Pueblo indijanaca u Novom Meksiku.

Brisanje prašine sa starih kostiju

Jednom iskopane kosti ili predmeti, arheolozi danas šalju u laboratorije na forenzičku obradu koji bi impresionirali bilo kojeg CSI agenta. CT skeneri, koji se inače upotrebljavaju u medicini, otkrili su nekoliko začepljenih arterija kod jedne mumificirane egipatske princeze stare 3500 godina.

Gledajući omjere različitih elemenata, izotopa, u kostima drevnih ljudi moguće je otkriti što su oni jeli. Detalji prehrane mogu pomoći u otkrivanju jesu li bili zemljoradnici, više kukuruza ili krumpira, ili lovci, više mesa.

Slični kemijski potpis izotopa može pomoći u otkrivanju gdje su ljudi originalno odrasli i koliko su migrirali tokom svog života. Arheolozi su iskoristili takvo istraživanje kako bi odgonetnuli korijene vojnika pronađenih u masovnoj grobnici u Njemačkoj staroj 375 godina.

Povratak u budućnost

Arheolozi imaju i mnoge druge alate na raspolaganju. Lasersko mapiranje korišteno na Majanskim ruševinama zvano LIDAR (“Light Detection And Ranging”) postalo je standard u arheologiji u svega nekoliko godina. Roboti se danas koriste u istraživanju egipatskih piramida, pećina, kao i potonulih olupina.

Tehnologija neće ukloniti potrebu za iskapanjima, tvrde arheolozi, ali u budućim danima biti će više dosadnog rada u laboratoriju na pregledavanju satelitskih snimaka, nego u izlascima na nalazišta i iskapanjima.