Djed Božićnjak

Djed Božićnjak, Djed Mraz, Santa Claus, Sveti Nikola, Kris Kringle, Pere Noel…

Nije važno kako ga zovete, on je još uvijek jedan od namilijih likova dijeci cijeloga svijeta. I svi mi smo i dalje djeca kada se govori o predmetima povezanim s Djedom Božićnjakom bez obzira koliko godina imali. Muzeji o njemu, čak grad SAD koji se zove Santa Claus, odaju počast liku dobre volje i sreće. Mnogi kolekcionari prikazuju svoje kolekcije cijele godine i sigurno, osjećaju dozu sreće kad god dođu pred svoju kolekciju nasmješenih Djedova.

Djedica kakvog poznajemo danas nije uvijek bio popunjen, veseli čovjek s bijelom bradom i crvenim kaputom koji živi na Sjavernom polu. Rana odjeća je bila u različitim bojama, uključujući i plavu. Svi Djedice s plavim kaputima mogu se datirati prije 1915 godine, što je značajno za kolekcionare.

Norman Rockwell je zaslužan za lik Djeda kakvog poznajemo danas preko njegovih mnogobrojnih ilustracija u različitim publikacijama tokom godina. Međutim to je bio samo dio njegovog rada, dok je glavni dio bio u svrhu reklamiranja.

Međutim, ovaj nasmijani čičica je s nama već nekoliko stoljeća. Najranije poznate slike potječu iz luke Mira u Turskoj i stare su oko 1900 godina. Legenda je da je Sveti Nikola, biskup u Miri, moga izvoditi razna čuda. Počelo je sa spašavanjem siromašnih djevojaka, kojima je ostavljao zlato na prozoru kako ne bi završile kao roblje.
Kako se kršćanstvo širilo, tako se širila i priča o Svetom Nikoli. U 9 stoljeću postao je svetac i zadržao svoju sliku bradatog čovjeka.

Postoji čak i mongolska verzija iz 13-og stoljeća. Svake godine slavio se njezin kraj i razmjenjivali darovi. Tih dana kineski bog Tsai Shen Yeh, inače bog bogatstva, posjećivao je djecu i kao i naš Djed nosio je vreću punu igračaka. Imao je i bijelu bradu, a bio je odjeven u elegantnu odjeću.

Do kraja 14 stoljeća zadržao je svoju religijsku prikazu, uz bijelu bradu i jahao je na konju preko neba.

Tek kasnih 1840-tih u Engleskoj, Djed je krenuo prema izgledu kakvog znamo danas. Ime mu je bilo Djed Božićnjak. Clement Moore je 1848 oslikao Djeda s jelenima, koji su svi imali imena. Tada je djedica bio popunjeni vilenjak koji se mogao spustiti kroz dimnjak i ostaviti darove. Međutim Thomas Nast je do kraja razvio figuru popunjenog i nasmješenog djedice s vrećom punom igračaka na leđima. Prve takve ilustracije pojavile su se u američkom tjedniku “Harper’s Weekly”. Upravo je Nast onaj koji je dao Djedici njegov dom na Sjevernom polu, vilenjake u radionici, pismo koje djeca pišu i ideju da zločesta djeca ne dobijaju poklone.

Doslovno, postoje stotine kompanija koje na različite načine prikazuju Djeda i koji su predmeti sakupljanja. Ovdje ne možemo spomenuti sve, ali evo barem nekih:

1875 Arthur Hotchkiss je patentirao jednu od najpopularnijih igračaka “walking Santa”. 1893 robna kuća Ives nudila ga je u svojem katalogu za 2,75 dolara. Danas se može za istu figuricu dobiti između 6.000 i 7.000 dolara.

Krajem 19-og stoljeća Djed se prodavao u mnogo različitih oblika. Jedna od najpoznatijih je bilo izdanje igre “Visit of Santa Claus” iz 1899 godine, za koju se danas može dobiti oko 2.000 dolara.

1960-tih u Japanu su napravili igračku “walking Santa” od kositra i celuloida. Kako su te igračke popularne, dans bi se moglo dobiti i preko 200 dolara za očuvani primjerak.

Naravno, moramo spomenuti i Coca Colu i njezine reklame koje uključuju simpatičnog djedicu.

Kao kuriozitet spominjemo i njemačkog plavog djedicu prodanog 2010 za preko 4.000 dolara. Figura je bila predviđena za čuvanje slatkiša.

White Christmas, pjevaju Drifters, crtić Joshua Held