Gost autor: Što je restauracija i zašto restaurirati

Autor: Emir Ekinović (Restauracija Exselon)

OLYMPUS DIGITAL CAMERARestauracija je postupak koji seže daleko u prošlost kada se ova djelatnost nije smatrala restauracijom u današnjem smislu tog pojma. Pod restauracijom se smatralo održavanje i popravci te preventivne tehnike koje su služile za očuvanje raznih predmeta. Naravno, restauracija se s vremenom dokazala djelotvornom u održavanju predmeta u stanju što bližem izvornom. Njezin cilj je što više produžiti životni vijek predmeta. Međutim s vremenom se pojam restauracije proširio obuhvaćajući znatno više od pukih popravaka. Restauracija se danas smatra djelatnošću koja se temelji na etičkom pristupu nekom kulturnom dobru ili predmetu koji predstavlja neko prošlo vrijeme. U svijetu se pojam restauracija sve više zamjenjuje nazivom konzervacija, jer se konzervacijom smatra zaustavljanje vremenskog procesa starenja.

Danas postoji više od 40 vrsti restauracije koje nam omogućavaju da zaustavimo vrijeme i sačuvamo daleku ili bližu prošlost. Antikviteti su danas dio kulture koja predstavlja jedno vrijeme i povijest pojedinih zemalja. Restauraciju ili konzervaciju umjetnina može raditi samo osoba koja ima smisla za umjetnost i može razumjeti jezik predmeta kojega obnavlja. Osoba koja u antikvitetima gleda samo materijalni probitak, ne radi po pravilima struke, koristi materijale koji nisu adekvatni narušava duh ovog lijepog zanata, omalovažava kulturu, djelatnost, naručitelja pa i svoje kolege. I u ovoj, kao u svakoj drugoj djelatnosti, postoje grupe ljudi koje cijelu priču upropaštavaju svojim pristupom, zbog svojih sitnih interesa, fušerskim pristupom i ne razmišljajući više štete nego što pomažu očuvanju kulture i baštine, bez obzira na vrijednost samog obnavljanog predmeta.

Osobno smatram da je restauriranje zanat koji se prenosi praksom, uz potrebno teoretsko znanje koje nam pomaže odabrati pristup i upoznaje nas s pojedinim povijesnim razdobljima i tadašnjim načinom rada. Majstori iz prošlih vremena služili su se gotovo svim sirovinama koje su nalazili u blizini mjesta u kojem su izrađivali proizvode koje danas nazivamo antikvitetima ili umjetninama. S tadašnjim alatom i prirodnim materijalima radili su ono što bi danas jako mali broj ljudi mogao ponoviti sa suvremenom tehnologijom, pojednostavljenim postupcima i raspoloživim alatima. Naravno, kao što sam već spomenuo, alat i teoretsko predznanje nije uvjet da će se na izazov koji predstavlja restauracija odgovoriti na pravilan način. Za restauraciju je potrebno imati osjećaj i ljubav prema struci i predmetu na kojem radimo. Jedino tako možemo biti sigurni da ne radimo nešto pogrešno.

Zašto restaurirati? Razloga je mnogo, a jedan od glavnih je očuvanje kulture postojanja. Ovaj se pojam može povezati i sa arheologijom, otkrivanjem tragova raznih kultura i njihovim upoznavanjem –  kako su počele, zaživjele, razvijale se do dolaska novih kultura i naprednijih vremena. Restauriramo da očuvamo i da se bolje upoznamo s našom prošlošću i na taj način iskazujemo poštovanje prema kulturama koje su živjele na našim ili drugim prostorima i vremenima. Na taj način možemo spoznati sebe – tko smo, od kuda dolazimo, što nas krasi, a što ne. Restauriranje umjetnina ima za one koji su sentimentalno vezani uz njih neprocjenjivu vrijednost. Restauracijom će očuvati obiteljsku baštinu kojom se ponose i nastaviti priču jedne obitelji. Restauracijom se zaustavlja starenje i oblikuje životni prostor. Svatko ima svoj ukus, pa zašto ne bi nahranio svoju dušu onim što voli, jer onaj tko voli taj i cijeni, taj je zaista zaslužio da njegova umjetnina zasja u izvornom sjaju i vrati osobu barem na tren u vrijeme kada je nastajala.

Restaurator izrađuje dijelove koji nedostaju, čini ih gotovo neprimjetnima daljnjom obradom kako bi se uklopili u postojeći materijal, čini sve kako bi se postigao izvorni izgled predmeta. Svaka umjetnina zahtijeva jedinstven pristup majstora, jer restauracija ne trpi pogreške. Cilj je sačuvati što više postojećeg materijala. U protivnom, ako se ne držimo pravila struke, umjetnina postaje falsifikat.

Ako je restauracija izvedena uspješno te prema pravilima struke, antikvitet može postati ne samo estetski doživljaj već i funkcionalan predmet u svakodnevnom životu. Kako bismo spojili estetiku s funkcionalnošću moramo se znati brinuti o onome što imamo, jer umjetnine su osjetljive i svatko tko ih posjeduje trebao bi naučiti kako se rukuje s pojedinim predmetom i na koji se način održava.