Judaica

Rista Miletić

Ako bi željeli točno tumačenje termina JUDAICA onda bi ga morali da definirati kao skup znanja, ali i skup pojmova o Židovima i židovstvu.

Termin također obuhvaća židovsku umjetnost, a sa aspekta o kome će biti riječi predstavlja sve predmete i stvari koji se mogu naći u trgovinskim tokovima sa ciljem formiranja muzejske ili kolekcionarske zbirke ili pak za hramovnu, osobnu ili opću upotrebu.

Osnovna karakteristika judaike je univerzalnost kako prostorna tako i vremenska. Vjekovni progoni, ali isto tako i neki unutrašnji porivi raspršili su ovaj narod širom Zemljine kugle, a striktnost prije svega vjerskih normi ukinula je granice i izbrisala lokal- pripadnost.

Djelo nastalo u bilo kom kraju svijeta u bilo koje vrijeme ima svoju umjetničku i materijalnu određenost za bilo kog člana populacije makar se jezički, politički, pa i nacionalno razlikovali i prostorno bili udaljeni.

Porijeklo, korijen judaike nije zemlja matica (Izrael) već su oni svuda gdje židovstvo egzistira pa otuda potječe i univerzalnost. Uostalom judaika je postojala daleko prije osnivanja zemlje matice, možda se samo nije tako zvala.

Što je judaika u našim uvjetima?

Mora se priznati da nam je teritorijalnost i prostor za razmatranje veoma skučen od 1990. godine. Ako pogledamo antički period sa kakvim- takvim tragovima o pripadnicima židovske vjere tu su STOBI (danas Makedonija) i SALONA I MVRSA (danas Hrvatska). Srednji vijek bar do kraja XV-tog pripada sjeverozapadu Balkana (Istra i Slovenija).

Tek poslije 1492. godine kada su Izabela Kastiljska i Ferdinand Aragonski realizirali svoj plan o protjerivanju Židova iz Španjolske dolazi do njihovog naseljavanja na područje današnje Srbije (ali i Bosne i Makedonije). Kako su svoju prethodnu domovinu Iberijski poluotok nazivali SEFARAD tako su kao grupacija dobili ime SEFARDI.

Druge grupe su krenule u migraciju krajem XVII stoljeća sa prostora današnje Njemačke, Austro Ugarske i Poljske da bi naselili područje današnje Vojvodine (ali i Hrvatske i Slavonije) Na hebrejskom jeziku srednjevjekovni naziv za Njemačku je bio AŠKENAZ, te po njemu i oni dobiše ime AŠKENAZI.

Naseljavanje Sefarda i Aškenaza na teritoriju današnje Srbije stekli su se uvjeti i za pojavu predmeta i stvari koje danas općim imenom nazivamo JUDAICA.

Nažalost to pojavljivanje je samo fragmentarno i to iz dva razloga. Kao prvo stvaralaštvo je bilo usko vezano za vjerske kanone, te kao takvo nije moglo doći do izražaja jer su zajednice bile male, a proizvodnja bilo čega u takvim uvjetima ekonomski neopravdana ne samo za članove zajednice već i za one izvan nje.

Drugi razlog je što privatno kolekcionarstvo među Židovima nije bilo razvijeno pogotovu ne predmeta i stvari vezanih za religiju i običaje. Prethodno ne treba da znači da je izbor bio mali. Naprotiv. Zemlje porijekla odnosno proizvodnje tih predmeta i stvari su bile: Austrija, Mađarska, Njemačka, Italija, Španjolska, Turska, Grčka…

Možemo samo optimistički pretpostaviti da je nešto od toga proizvedeno na teritoriji današnje Srbije, a da nemamo valjan dokaz za to.

Čvrsta podjela judaike po oblastima na sinagogalnu- hramovnu (duhovnu) i na svjetovnu-profanu je skoro neizvediva obzirom na kanonsko prožimanje. Ipak navješćujemo ono najatraktivnije što spada u oblast razmatranja i kraće objašnjenje predmeta i njihove namjene u slučajevima gdje je to neophodno.

Ostaci sinagoge u Galileji ,I stoljeće naše ere (slika br.1)

U okviru vjerskih aktivnosti u hramu pojavljuju se:

PAROHET i KAPORET (ovo posljednje samo kod Aškenaza). I jedno i drugo su sinagogalne zavjese koje prekrivaju- zatvaraju ormar u kojem se nalaze svete knjige. Zavjese su obično od pliša bogato izvezene zlatom ili srmom sa floralnim ili ornamentalnim motivima.

MEIL

Meil je navlaka u koju se stavlja TORA (Petoknjižje- Stari zavjet). Uobičajeno je od pliša, ali može biti i od drugog materijala sa veoma bogatim vezom u srebru ili zlatu.

TAS (štit TORE, slika br.2)

Štit TORE sa ili bez lanca se stavlja preko MEIL-a u kojem se nalazi sama TORA.Različitih je oblika i dimenzija i bogato dekorirana u srebru sa floralnim i i motivima životinja.

RIMONIM (slika br.3)

Riječ RIMON znači: nar (šipak,mogranj) i simbol je plodnosti, jer ispod vrha RIMONIM-a je loptasto proširenje u obliku nara.Rimonim je ukras za vrhove štapova na koje se namotava TORA (ako je svitak). Materijal je srebro bogato dekorirano i ukrašeno.

JAD

Jad je pokazivač u obliku ruke sa ispruženim kažiprstom koji se koristi kod čitanja svetih knjiga. Uobičajeno se izrađuje od srebra, ali može biti i od drugih materijala.

BESAMIM (slika br.4)

Besamim je minijaturni tornjić koji kao postolje ima jednu nožicu.Izrađen je od srebra uglavnom filigranske izrade.Unutar tornjića koji ima mala vratašca se subotom navečer na završetak praznika HAVDALA stavljaju se mirišljave trave: mirta,cimet,karanfilić… Besamim se izrađuje i od drugih materijala jer je srebro privilegija imućnih što ne znači da su oni bliži Bogu. Siromašni mirišljave trave stavljaju u najobičnije kutije i posudice.

TEFILIN

Tefilin je obredni remen sa kutijicama koje se stavljaju na lijevi mišić i na čelo kod čitanja jutarnje molitve. U samoj kutijici su tekstovi iz Petoknjižja. U zavisnosti od imovinskog stanja vjernika kutijice mogu biti od srebra, kože, drveta, kartona…

HANUKIJA (slika br.5)

Hanukija je osmokraki obredni svijećnjak sa svijećama koje se pale kod istoimenog praznika HANUKA. Obično je i on izrađen od srebra bogato ukrašenog floralnim motivima.

U prelijepe predmete spada i kutija (MEGILA) za MEGILAT ESTER.U ovoj srebrnoj kutiji koja je također veoma ukrašena čuva se KNJIGA O ESTERI koja se čita za praznik PURIM. Većina navedenih predmeta se koristi u sinagogama kod vjerskih obreda i proslava tako da njihovo pojavljivanje na tržištu može biti sporno.

U drugoj polovini XX stoljeća u Srbiji se pojavilo obilje materijala porijeklom iz: Rumunjske, Rusije, Ukrajine, Mađarske i drugih zemalja za koji je očigledno da je proizveden poslije II Svjetskog rata isko se i tu, ali rijetko mogu naći primjerci koji pripadaju XVIII-tom, XIX-tom ili početku XX stoljeća.

Predmeti i stvari korišteni u domaćinstvu, a koji se klasificiraju kao JUDAICA ne mogu mimoići određeni stupanj religioznog prizvuka.To su prije svega tanjuri i čaše od različitih materijala, pa i od srebra koji se prigodno koriste kod određenih vjerskih praznika (PESAH).

Kada je u pitanju tekstil treba navesti: pokrivač za MACOT –MACES (beskvasni kruh) i povez za molitvenik koji svojim bogatim vezom uvijek izazivaju pažnju.

Daleko su ipak atraktivniji okovi za molitvenike i vjerske knjige sa raskošnom filigranskim ornamentima u srebru koji su opet bili privilegija onih imućnijih pripadnika vjere.

Ritualni dijelovi odjeeće TALIT (molitveni ogrtač) i KIPA (molitvena kapa) kao i ostali dijelovi muške i ženske garderobe specifične i karakteristične izrade pripadaju ne manje atraktivnoj judeo-etnografiji.

Ne može, a da se ne primjeti sedmokraki svjećnjak MENORA bez obzira od kakvog je materijala izrađena, dok ono što može neopravdano promaknuti je MEZUZA.

Mezuza kao nakit, druga polovina XX stoljeća (slika br. 6)

Mezuza je mala cjevasta škrinjica dimenzija do 12,00x 1,00 x 1,00 centimetara koja se izrađuje od različitih materijala: lim, bronca, srebro, porculan, drvo… Fiksira se na desni dovratak svih vrata doma i u njoj se nalazi svitak molitve obično ispisan na pergamentu. Dodiruje se vrhovima prstiju desne ruke kod ulaska i izlaska iz prostorije.

Nastanak i dizajn ovog segmenta judaike je neposredno vezan za Stari zavjet i odredbe u njemu koje to reguliraju.

U sam vrh umjetničkog stvaranja spada svakako KRUNA TORE (slika br.7)

koju vidimo i kao dekorativni detalj na prelijepo dizajniranoj diplomi. Kruna Tore je obično izrađena od srebra ili pozlaćenog srebra, i spada u grupu sinagogalnih predmeta. Koliko je atraktivna neka posluži podatak da se na jednoj aukciju u Parizu 1995. godine pojavila KRUNA TORE od pozlaćenog srebra visine 26,7 cm.signirana sa «MOSHE BEN REB YOSEF SGL» i «GEDALYA BEN REB YITZCHAK 1796 « čija je početna cijena bila oko 130.000 Eura.

Drugi segment sastoji se od uvjetno rečeno «moderne» u okviru judaike, a to su predmeti i stvari koji nisu direktno određeni kanonima, jer jednostavno u vrijeme nastanka kanona nisu ni egzistirali. Oni su se pojavili daleko kasnije, ali se i kod njih može uočiti obzir i respekt prethodnog. Tu spadaju: povelje, diplome,

zahvalnice (slika.br.8), predmeti od vrijednosti (akcije i dionice židovskih banaka i osiguravajućih društava i drugih institucija i pravnih lica), medalje, ordenje, kompletna filatelija i numizmatika, knjige, razglednice, ugovori ( i KETUBA, kao bračni ugovor) nakit sa vjerskom tematikom i simbolima.

S vitak TORE (slika br.9) kao dio nakita, druga polovica XX stoljeća. Sve navedeno mora biti direktno povezano sa židovstvom kroz dizajn, simbol, tekst ili sliku (likovna umjetnost i fotografija).

Posebnu oblast judaike čini ona sa antisemitskim porukama nastalim uglavnom u XX stoljeću i izraženu preko: literature, razglednice, propagandnog letka, afiša…

Ma kako židovska zajednica u Srbiji bila mala, tradicija postoji, a sa tradicijom i ono što čini judaiku, što uživa sve veću popularnost, a uz određeni napor i naravno određena sredstva se može pribaviti i na ovim prostorima.

Napomena: predmeti sa slika br. 2, 3, 4 i 5 vlasništvo su Židovskog muzeja u Beogradu, a slike su preuzete iz knjige «Judaika na tlu Jugoslavije» autorice Milice Mihailović.

Prijevod: Dubravka Martinović