Litografija

Dubravka Martinović

Grčkog podrijekla, riječ “litografija” znači doslovno “pisanje po kamenu”. Proces je izumio Aloys Senefelder 1796. godine, a bavarske kamene ploče smatraju se još uvijek najboljim materijalom za umjetnički tisak. Kao vrstu tiska prihvatili su ga veliki umjetnici 19. stoljeća kao što su Goya, Delacroix, Daumier, Degas, Whistler i Toulouse-Lautrec.

Posebno izobraženi litograf prenosi umjetnički nacrt na kamen. Za svaku boju bilo je potrebno obraditi jedan kamen. Nacrt se potom prenio na papir kao marka, te nije trebalo dodatno obrađivati površinu ploče. Pojedini prizori pretiskivali su se jedan preko drugog čak 12 do 16 puta stoga je bilo nužno pažljivo obraditi kamene ploče.

Prve litografije rađene su samo s crnom tintom, dok su kasnije bile u boji. Drugi se se materijali također koristili kao litografski nosioci, pogotovo u komercijalnoj upotrebi kao što su limovi od cinka ili aluminija.

Litografiju u boji predstavio je oko 1890. godine prionir francuskog oglašavanja putem plakata Jules Chéret. Uz pomoć umjetnika Henria de Toulouse-Lautreca, Chéret je transformirao pariške boulevare u virtualne umjetničke galerije na otvorenom. Glumica Sarah Bernhardt zaposlila je drugog pariškog umjetnika i litografa Alphonse Mucha, koji je koristio pastelne boje i linije pri oglašavanju njenih zadnjih uloga.

Gore: OLYMPIA
plakat, 1892.
autor: Jules Cheret

Gore: LA PETITE PLAGE
plakat, 1900.
autor : Jules Cheret

Slika gore- prednja strana litografije Vinkovaca iz 1899. (razglednica)

Izvor: www.pbs.org