Kratki filatelistički leksikon i vodič za početnike

Izvor: preuzeto i prilagođeno iz “Cjenika maraka NDH 1944” autora T. V. Colića

BLOK- mali arak, sastoji se od jedne ili više maraka jednake vrijednosti ili raznih vrijednosti iste naklade. Izdaje se kao redovna marka ili u ograničenoj nakladi, kao prigodno izdanje prilikom svečanih priredaba većinom filatelističkih izložaba, obično sa naplatom iznad nominalne vrijednosti; višak ide u korist priređivača ili u dobrotvorne svrhe. Rubovi prigodnih blokova obično su široki i nose natpis u koju svrhu je izdan. Blok-četverac starijih i rjeđih maraka je naročito tražen i poštivan, te se plaća mnogo više, nego pojedinačno iste marke.

BOJA- pogrešno izmijenjena (Fehldruck). Marka izdana u drugoj boji nego što su izdane sve ostale iste nominalne vrijednosti. Pogreške boja i ostale pogreške tiska, tražene su mnogo od sakupljača specijalista.

CRTASTO ZUBČANJE ILI PROBODI — bio je stariji način odvajanja maraka iz velikog prodajnog arka. Tako probadane marke nalazimo često kod starijih izdanja njemačkih državica itd.

GUMA — Većinom filatelisti daju veliku važnost jednoj nerabljenoj marki, da joj je guma otraga originalna tako, da se može ustanoviti, da marka nije kvarena i bila izložena pranju. Prisutnost originalne gume na marki, sadržava prednost nerabljene marke.

KVALITETA- Marke prve kvalitete ili druge, je većinom izraz kojim se opisuje, da li je marka sačuvana ili nešto izblijedile boje, bezuvjetno su mane, koje klasificiraju marku u drugu ili treću kvalitetu. Savjetujemo, da se skupljaju marke prve kvalitete, jer samo takve imaju prednost, sigurnu potražnju i porast cijena.

ALBUM- knjižica u koju filatelisti pohranjuju svoje duplikate za razmjenu ili prodaju. Svaka marka ima broj kataloga i cijenu.

KREDASTI PAPIR – naziva se onaj, čija površina odaje naročiti sjaj i glatkoću. Ovaj papir nije zahvalan, jer se marke pri najmanjem savijanju prelome, a pri pranju boje se razliju i iskvare marke.

MANCO-LISTA-jest kataloški popis brojeva onih maraka, koje sabiraču manjkaju.

MJESNA POŠTA- Postoje marke, koje su bile izdane za jedan sami grad ili područje i imale vrijednost frankiranja samo na tom području (npr. marke švicar. kantona, Turske i t. &). Ako ta izdanja nisu priznata od Ministarstva pošta kao službena, iznimno za specijalne sabirače, ne dolaze u obzir (na pr. Međiumurje 1941., itd.).

NEIZDANE – marke koje su bile pripravljene za izdanje, ali nekim slučajem,od poštanske uprave nisu bile puštene u prodaju i promet.

NEZUPČANE – su marke čiji rubovi nisu probušeni, a za odvojiti ih od prodajnog arka, treba škarama rezati. Prve stare marke, bile su sve nezupčane odnosno rezane.

NOVOTISAK- se razumije za one marke, koje su tiskane sa izvornim pločama, koje već davno nisu u prometu. Obično se razlikuju od izvornih u boji, papiru, zupčanju ili gumiranju.

OKRENUTI PAR- (Tete-Beche) se nazivaju dvije marke zajedno, ali tiskane obratno jedna od druge. Takovi vodoravno, okrenuti parovi su više cijenjeni nego oni okomiti.

PAPIR SA SVILENOM NITI – Mnoge marke su štampane na papiru u kojem se vuče jedna ili više svilenih niti razne boje. Bio je to razlog, da se spriječe eventualne patvorine, kad je izradba istih bila u velikoj tajnosti.

PONIŠTENE MARKE- su one, koje su na pismu udarene post. žigom, prekrižene ili potpisane perom činovnika dotične post. uprave. Razni žigovi daju markama višu cijenu, ali samo onda, ako su sa markama na pismu.

PORTO-MARKE- se upotrebljavaju od poštanskih uprava za nedovoljno frankirana pisma, zahtijevajući naplatu od naslovnika.

PRETISAK- se na markama pravi kad se mijenja vladavina u zemlji ili području okupiranom po jednoj drugoj državi. Također se pretiskuju marke prigodom kojih svečanosti, jubileja itd.

PROVIZORIJE- se kaže za marke, koje su tiskane (u većini slučajeva pretiskane) privremeno, u pomanjkanju redovitih maraka. Radi se dakle o markama, koje se upotrebljavaju za kratko vrijeme. Provizorne marke redovito su tiskane u manjim količinama, pa prema tome su rijetke skupe. Kod rijetkih provizorija treba biti jako oprezan, jer ih je mnogo krivotvoreno.

REBRASTI PAPIR- (gerippt) papir, koji je kao savinut hrapav, a postiže se mehaničkim putem. Marke sa rebrastim papirom (ali rijetko) nalazimo kod starijih izdanja Austrije.

SLUŽBENE- su marke s kojima se u nekim državama frankiraju službena odnosno državna pisma.

SREDINA OBRNUTA- se događa, ali rijetko, kod maraka, koje su tiskane u dva navrata tj. sa dva klišeja tako, da sredina (brojka ili lik) leži obrnuto od ostalog crteža. Takova marka za specijalne sabirače prava je poslastica i postiže nevjerojatno visoke cijene.

ZUBOMJER- Da ustanovimo broj zubaca na marki, služimo se zubomjerom, pločicom od kartona, celuloida itd., na kojoj su označene točne mjere zubaca. Naslanjajući marku na odgovarajuću sliku pod tim brojem možemo točno ustanoviti broj zubaca marke.

Kako ćemo formirati zbirku maraka

Svakom početniku bilo u čemu, potrebne su upute i pravila za početak. Ako pak govorimo o zbirci maraka, pogledajmo zato, koja su temeljna pravila za formiranje jedne zbirke.

Potrebno je napredovati redom i nadasve strpljivo i metodički; strpljivost je jedan prirođeni dar pojedinca; metoda se međutim stječe malo po malo, postepeno time što postajemo domaći s markama. Tko hoće postati filatelist, mora se ovih pravila doslovno držati, inače je bolje, da odmah u početku odustane i posveti se kojoj drugoj djelatnosti, koja bolje odgovara njegovom interesu.

Za osnutak zbirke potrebno je u prvom redu — što je suvišno i naglašavati — priskrbiti marke. Mišljenja sam da u prvom redu sakupljač posveti osobitu pažnju markama svoje zemlje. Te su mu najbliže po svemu a i do njih najlakše dođe. Marke Nezavisne Države Hrvatske od osnutka do danas, pridobile su ubrzo svjetski interes vanjskih trgovaca i sakupljača, već radi svoje rijetkosti i lijepe izradbe u tisku i crtežu, stoga već danas dopuna zbirka naših maraka predstavlja mali imetak.

Nadalje, navodim neka područja za sakupljanje koja su neizmjerno zanimljiva za sakupljače npr.: stare njemačke državice, poimence: Baden, Bavern, Bergedorf, Braunschweig, Bremen, Hamburg, Hannover, Helgoland, Liibeck, Mecklenburg, Olden-burg, Schleswig-Holstein, Sachsen, Preussen i konačno Njemački Reich, tvore najljepšu historiografsku enciklopediju, uključivši k tome i kolonije. Italija sa svojim državicama i kolonijama ništa ne zaostaje. Austrija, austrijska Kreta i Levant, Lombardija, Bosna itd. Svako ovo područje za sakupljače je poglavlje za sebe, puno zanimljivosti i rijetkosti.
Za filatelistu početnika, nije teško skupiti jedan skromni broj maraka. Biti će dovoljno, da pretraži vlastiti stan, staru korespondenciju, ili da se obrati bližim i dalekim rođacima i prijateljima, da mu pošalju marke, koje primaju ili mogu naći među obiteljskim pismima. I tako kad skupi prvu veću količinu maraka naći će među njima osim onih koje su u uporabi i mnoge primjerke izdanja izvan tečaja i prigodnih izdanja povodom kojeg događaja.

Učinivši to, početnik će srediti skupljene marke, raspoređujući ih po tipu i izdanju na koje se odnose i po uporabi kojoj su namijenjeni i kojoj služe. Npr. frankiranje običnih pisama, zračna pošta, žurna pisma, službene itd.

Sigurno će pri sakupljanju doći u ruke početnika veliki broj maraka poznatih stranih država npr.: Njemačka, Bugarska, Italija, Mađarska, Španjolska, Švicarska, Slovačka i dr. — pa će i za njih predvidjeti jednu posebnu podjelu, dijeleći državu po državu, a marke od pojedine države po izdanju i tipu.

Ovako prikupljeni materijal neće se moći odmah, odložiti u album, već će ga morati prije pomno pripremiti, probrati i procijeniti. Marke koje smo sami sakupili mogu biti u dobrom stanju, ali mogu biti još prilijepljene na omotnicama, te će ih u tom slučaju, prije svega trebat odlijepiti, oprati i očistiti od svake nečistoće.Početnik će u ovom slučaju morati paziti, da li je marka, koja je još prilijepljena, kojeg starog izdanja, zatim, da li je služila za frankiranje koje važne zračne godine, da li žig kojim je poništena, podsjeća na koji važni događaj, jer će u sva ova tri slučaja, biti bolje marku ne odlijepiti od pisma, omotnice ili novine na koje je prilijepljena i sačuvati je u- zbirci starih pisama ili zračne pošte. Zbog toga vrijednost te marke biti će veća nego one odlijepljene i oprane.

Danas je općenito teško naći stare i raznolike marke; samo pomnim istraživanjem pismohrana, moguće je doći do starih pisama koja- su dragocjena zbog maraka “koje su na njima prilijepljene.
Istraživanjem ovih starih korespondencija može sabirač doći do maraka velike vrijednosti i skupocjenog materijala za prodaju i zamjenu.

Stoga mu se preporučuje, da dođe u vezu s poznavateljem filatelije, čija će ozbiljnost dati dovoljno jamstvo, da bi mogao od njega tražiti sve upute i razjašnjenja u svakom slučaju.

Pranje maraka je posao, koji treba vršiti s mnogo pažnje, i za koji nije nikad dovoljno naglasiti, da mu treba posvetiti najveću pozornost, jer predugo ili slabo obavljeno pranje može u nekim slučajevima uzrokovati upropaštavanje maraka.

Najbolji način pranja maraka jest, da se pusti četvrt sata u čistoj posudi hladne, i čiste vode. Na taj način odlijepiti će se sav papir i marka kojoj je posvećeno toliko brige, izaći će savršeno cijela i čista.
Poslije ispiranja marke treba dobro posušiti ,a to se čini tako, da ih se postavi među dva čista, nerabljena upijača papira. Ostave se tako nekoliko sati ispod težine jedne knjige ili slično, poslije čega ih možemo dignuti savršeno čiste i uglačane.

Treba paziti i ne stavljati sušiti marke na peć ili glačati ih glačalom.
Ima doduše maraka čija se boja razlije u vodi, a neke se sasvim pokvare poprimivši različite boje.

No iskustvo i uporaba uče razlikovati ih; spominjem na svaki način prva izdanja Rusije, neke zelene marke Vel. Britanije, Nizozemske Indije, Mauriciusa itd. Isto se dešava sa markama štampanim na voštanom odnosno kredastom papiru.

Najsigurniji način čišćenja ovakvih maraka jest, da ih se položi sa licem okrenutim prema gore, na list jačeg papira ili na komad platna nakvašena čistom vodom; voda će u kratko vrijeme polagano prodirati između slojeva prilijepljenog papira i rastopiti ljepilo. Ako se operacija izvrši pažljivo, marka se odstrani čitava i neoštećena. Ovako se postupa sa markama čiji se žigovi razlijevaju npr. crveni žig Pen-kluba, većina žigova zračne pošte npr. Bolivije itd.

Takav postupak ipak ne dovodi do uspjeha s nekim markama; ima, naime osobitih vrsta ljepila koje dozlogrde i najstrpljivijim sakupljačima, te im vrlo teško uspjeva odlijepiti marke sa omotnice. Stoga se mora upotrijebiti koje kemijsko sredstvo; korisno je upotrijebiti malo bikarbonata otopljenog u vreloj vodi. Austrijske marke, skoro sve, naročito stara izdanja uključivo Lombardiju, Bosanske, Ugarske, neke Rumunjske i druge, zahtijevaju bezuvjetno takav postupak, jer imaju jedna ljepilo na takvoj bazi koje jako teško popušta.

Došavši do ovog stupnja, tj. nakon što se očiste sve marke, koje je sakupio, filatelista početnik mora misliti, kako će ih svrstati (klasificirati).

Svrstavanje maraka nije baš uvijek lagana stvar, jer sve nemaju uvijek ispisano ime države, koja ih je izdala. Ima ih opet mnogo, dapače previše, na kojima čitamo izreke, koje ne govore ništa određenog i druge koje sadržavaju zamršena slova i nerješive hijeroglife.

Na primjer, kojoj državi pripadaju marke na kojima čitamo samo Correos, Communicaciones, Dienstmarke Riječi “Correos” i “Communicaciones” ne pokazuju porijeklo države a te riječi nalazimo na španjolskim markama. “Dienstmarke” znači: službene marke a nalazimo ih kod njemačkih maraka.

Ima još i zagonetnijih primjeraka, koji predstavljaju prave rebuse. Tih nalazimo kod indijskih država, Afganistana, Bhopal, Bundi, Cachemire, Datia, Haiderabad, Faridkot, Jhalawar, Nepal i drugi. Ima ih opet koje osim vanjske oznake vrijednosti nemaju nikakve druge oznake: takve su marke prvog izdanja Perzije (Irana 1857.), Bosne (1879.), Turske (1863.), Egipta (1866.) itd.

Neke pak marke, vrlo skupe, i ako nose ime države, koja ih je izdala, ne nose oznaku vrijednosti i razlikuju se jedino po boji. Takve su upravo marke Jonskih otoka, Barbadosa i Trinidada. Radi svega toga je potrebno, da se svaki novi, pogotovo napredni filatelist opskrbi jednim dobrim svjetskim katalogom maraka, koji će mu osim elemenata potrebnih za svladavanje, dati i jednu ispravnu okvirnu ideju trgovačke vrijednosti maraka koje posjeduje. Ima mnogo takvih kataloga i svi su jednako dobro napravljeni.

Među ostalima Michel koji izlazi u Njemačkoj, i kod nas se ponajviše rabi kao glavno trgovačko ravnalo. Drugi po redu jest Zumstein, koji izlazi u Švicarskoj, a treći Yverte Tellier, francuzkog izdanja. U Engleskoj i Americi upotrebljavaju se katalozi svjetskog glasa: Gibbons (London) i Scott (New York). Navedeni katalozi su najbolji savjetnici i vodiči za sakupljače, bez kojih tj. barem jednoga od njih nema početka, a ni napretka kod ozbiljnog sakupljača!

Dakle, posjedujući marke i katalog sakupljač započinje svoj posao.
Iz estetskih razloga sakupljač će bezuvjetno pribaviti sebi odmah jedan album koji će mu omogućiti, da rasporedi kronološkim redom skupljene marke.

Kad kažem kronološkim redom, mislim time reći, da marke moraju biti složene u album po slijedu vremena u kojem su se pojavljivala razna izdanja. U raspoređivanju raznih izdanja i tipova maraka u album, filatelista će se naravno rukovoditi katalogom.

Najbolja izdanja modernih albuma, osim što označuju godinu kada je marka izdana označuju boju, vrijednost kataloškog broja i da li je marka nezupčana ili zupčana. Ako je zupčana označuje broj zubaca kojim je marka zupčana.

Sakupljač je u početku željan skupiti čim veći broj maraka, i pritom neće paziti na one pojedinosti koje imaju veliku važnost, jer one mogu uvelike mijenjati vrijednost maraka. Ali tokom vremena, sakupljač će poželjeti razlikovati jedno izdanje od drugog. Da ih razlikuje po zupčanju, tisku, papiru itd. na kojem su štampane. Tipičan primjer za izdanje Slovenije 1918. te sadašnje izdanje krajobraza Nezavisne Države Hrvatske itd. Ima zupčanja sa širokim i uskim rupama. Odatle razlika u zupčanju i potreba raspoznavanja raznih oblika uz pomoć mjerenja.

Za mjerenje zubaca imamo zubomjer. To je jedan karton na kojem su tipografski i progresivno raspoređeni zupci. Za izmjeriti broj zuba postavi se marka tako da crne točkice zubomjera potpuno ispune razmake među zubima na marki, pa se nakon nekoliko pokušaja nađe odgovarajuća skalu.

Preostaje sada uvjeriti se, da li je marka štampana na papiru sa ili bez vodenog znaka (njemački: Wasserzeichen) (francuski: Filigrane).
Ako je marka tiskana na istom papiru prepoznajemo tako ako marku postavimo prema svjetlu. To je istina do određene mjere. Treba dakle malo iskustva za raspoznavanje i često će trebati pribjeći upotrebi posebne crne zdjelice poznate pod imenom liligranoskop.

Marka se naopačke položi u zdjelicu i na nju se polije par kapi čistog benzina i vodeni znak će se sasvim jasno pokazati, a marku ćemo dignuti neoštećenu, bilo ono rabljenu ili nerabljenu.

Ali i tu treba biti oprezan, jer ima maraka koje izblijede ako ih se umoči u benzin. U tom slučaju i u svim ostalima, savjet je upotrijebiti umjesto benzina 40%tni petrolejski eter, koji ima prednost, da brzo ishlapi i ne djeluje na promjenu boje, a taj se dobije u svakoj ljekarni.
I sada pošto je filatelista početnik sredio svoje marke po kojima će upoznati pojedinačno:
a) državu kojoj pripadaju;
b) godinu i osobitost izdanja;
c) zupčanje;
d) vodoznak;
e) novčanu vrijednost frankiranja;
f) boju.
Moći će sa sigurnošću napredovati u pohranjivanju maraka u album.
Dobro je čim manje dirati marke rukama te će se filatelist, da ih ne ošteti služiti pincetom. Pincetom se mora služiti uvijek i pri odlaganju maraka u zbirku. Pohraniti marku u album je u biti vrlo lagani posao, ali i on zahtjeva posebnu pažnju.

Sakupljač neće nipošto sve svoje marke odložiti u album. On mora paziti više na kvalitetu nego na kvantitetu maraka. Bolje je imati tisuću primjeraka savršenih nego petnaest tisuća oštećenih.

Načelo sakupljača mora biti, malo ali dobro! Jedna jednostavna misao mora prisiliti sakupljača, da prihvati ovaj način sakupljanja odnosno oblikovanja svoje zbirke, jer na dan kad se odluči prodati neće naći nijednog trgovca koji će htjeti, pa ni uz najnižu cijenu kupiti oštećene ili neuredne marke. On će se tome čuditi, ali će biti prekasno. A što onda? Cijeli trud, trošak i veselje za ništa.

Zato zubi marki, koje ih imaju moraju biti čitavi, a kod onih koje nisu zupčane, potrebno, je, da su sve četiri ivice netaknute, sa čim širim rubom. Jednako treba paziti, da boje pojedinih maraka ne izblijede.
Nije dosta da marka ne bude istančana, da posjeduje sve zupce i da sačuva svoju izvornu boju. Treba paziti ako se radi o rabljenoj marki (žigosanoj) da žig bude lagani i dobro položen. Žig koji zamrči ili nagrdi marku, utječe mnogo na trgovačku vrijednost primjerka.
Sve ove osobine potrebne su, da jedna marka bude smatrana dostojnom počasti albuma, u protivnom slučaju treba je isključiti iz zbirke i tražiti bolju. Čim prije tim bolje. Da može lakše pregledati marku i utvrditi da li ima mana, sakupljač će se opskrbiti jednim dobrim povećalom, koje će mu među ostalim poslužiti i za to, da ispita razliku u štampi i nacrtu, što često znatno mijenja vrijednost primjerka, a ne može se vidjeti prostim okom. Povećalo uz pincetu i ostale potrepštine neophodno je potreban instrument filatelisti.
Jasno je, da će početnik, koji će si priskrbiti prve marke posredstvom prijatelja ili zamjene što je vrlo često početak razočaranja, ako ne želi da se njegova zbirka zaustavi i želi joj pridodati koji primjerak od vrijednosti, morati nužno pribjeći kupnji. Osobito ako se opredijeli na jedno područje ili na neke države u namjeri, naravno, da ih upotpuni, morati će kupiti primjerke izvjesne rijetkosti, jer ih inače neće biti moguće naći.

Sakupljač, dakle, treba biti u prvom redu oprezan u uspostavljanju veza i da se veže uz jednog trgovca koji će mu davati dobre savjete i razbijati sve predrasude koje su vrlo uvriježene među filatelistima početnicima. Neka sakupljač ne vjeruje koji put nekim čudnim ponudama, na “kilograme”.

Ako je marka prava i vrijedna, treba je kao takovu i platiti u svakom gradu i u svakoj državi, pa se neće, a ni može dogoditi, da netko tko pozna marke, svjesno prodaje za 100 kuna ono, što vrijedi 1000!
Nadasve se treba čuvati krivotvorenih maraka i pretisaka i žigova koje koji put na veliko nude varalice, a često u dobroj vjeri i neupućeni filatelisti. Da se sakupljač toga očuva, kod kupnje će se obratiti na sigurnim izvorima. S vremenom napredujući u iskustvu i koristeći se uspoređivanjem primjeraka krive vjerodostojnosti, izgraditi će sebi filatelističku kulturu, uvježbati oko koje će mu omogućiti, da ne povjeruje u sumnjive marke, već da upozna i najobičnije mane i najopasnije krivotvorine.