Muzej u dubokom plavetnilu

Vrijeme je za obilazak muzeja. Kupujem ulaznicu i krećem prema ulazu. Boce za ronjenje i ostalu opremu stavljam na rame te uskačem u brodicu. Još samo pola sata plovidbe i razgledavat ću modru galeriju. Ovakvu viziju podvodnoga obilaska arheološkoga i povijesnoga naslijeđa već desetljećima promovira Kraljevičanin Danijel Frka, zaljubljenik u ronjenje i podvodnu fotografiju. Nedavno u Zadru osnovani Međunarodni centar za podvodnu arheologiju korak je bliže ostvarenju njegova sna.

„A sve je počelo s Apoksiomenom, 2100 godina starom brončanom statuom atlete, pronađenim 1996. u moru jugoistočno od Lošinja, pokraj otočića Vele Orjule, na dubini od 45 metara”, kaže nam Luka Bekić, ravnatelj zadarskoga Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju. „Stručna javnost, nadležno Ministarstvo kulture i svi ljubitelji kulture i umjetnosti bili su jako uzbuđeni vrijednim pronalaskom i začela se ideja o učinkovitijoj zaštiti i istraživanju hrvatskoga blaga ispod vodene površine”, govori Bekić.

Dom podvodne arheologije

Od zamisli do realizacije prošlo je ipak dosta vremena, no u kolovozu 2007. konačno je i službeno osnovan Međunarodni centar za podvodnu arheologiju, a njegovu vrijednost prepoznao je i UNESCO proglasivši ga ustanovom 2. kategorije. Konzervatorsko-restauratorska radionica, laboratorij, dormitorij, učionica za predavanja, uredi i drugi prateći sadržaji u sklopu centra omogućavaju znanstvenicima kvalitetan rad na zaštiti povijesne podvodne baštine. Kažemo podvodne, a ne podmorske, jer u Centru se brinu i o nalazištima u hrvatskim rijekama i jezerima.

Ronjenje je odavno postalo dostupno gotovo svima, a već na  malim dubinama se pronalaze ostatci sidrišta, pristaništa i luka, ladanjskih vila ili čak tragovi nekadašnjih naselja. Većina poznatih priobalnih nalazišta potječe iz antičkoga ili rimskoga doba.

„Gotovo 80 posto ronilaca koje susrećem žele obići podmorska nalazišta povijesne i arheološke baštine”, pojašnjava nam Danijel Frka važnost upravljanja naslijeđenim blagom.

Bezbroj nalazišta

Vrijednih podvodnih arheoloških nalazišta ima doslovce posvuda na Jadranu. U Kaštelanskome zaljevu u plitkom moru otkrivene su antičke konstrukcije izrađene od drveta, katkad u kombinaciji s recikliranim amforama ili čak namjerno potopljenim brodom. Uvala Sv. Jurja, poznatija kao luka Vis, još je jedan primjer dobro očuvane, ali turistički neiskorištene baštine. U uvali Stonca očuvali su se dijelovi velikih keramičkih posuda. Riječ je o posudama kapaciteta oko 1.000 litara, kojima su se u antičko vrijeme koristili za skladištenje poljoprivrednih proizvoda i proizvoda morskoga gospodarstva. Riječ je i o jedinstvenom slučaju gdje su se te rupičaste keramičke posude očuvale na originalnom mjestu (in situ). Nerijetko, nađu se i ostatci namjerno potopljenih brodova koji su na ulazima u luke neprijateljima priječili pristup s morske strane. Dva takva broda izvađena su iz mora 1974. godine pred Ninom, a kasnije je dokazano kako su brodovi iz 11. stoljeća te da su potopljeni tijekom obrane od napada Normana na hrvatsku obalu 1074. godine.

Muzeji u kavezu

Nažalost, turizam te razvitak sportskoga ronjenja uz spužvarstvo i koraljarstvo prouzročili su nenadoknadive štete. Teret mnogobrojnih potopljenih brodova je zauvijek nestao ili je oštećen, a poznato je da su mnogi nalazi našli svoje mjesto u privatnim zbirkama. Amfore su postale simbol podmorske arheološke baštine, ali i njezine devastacije. Ipak hrvatski znanstvenici su tom haraču našli lijeka.

Od 1990. godine važna arheološka nalazišta zaštićena su kavezima, što je jedinstven način zaštite u svijetu. Pristup je moguć jedino kroz poseban otvor. Takvih kavezom zaštićenih nalazišta u Hrvatskoj ima osam, a nose naziv „podmorski muzeji”. Ronilački klubovi koji su od Ministarstva kulture dobili koncesiju, sada imaju ekskluzivno pravo voditi turiste u te „muzeje”. Jedno takvo nalazište je u blizini otočića Supetar pokraj Cavtata. Tu je brod s teretom amfora iz 3. / 4. stoljeća poslije Krista. Njegova dužina je oko 30 metara, a nosio je nekoliko tisuća amfora. U cavtatskom području nađeno je još ostataka potopljenih brodova, pa bi se moglo reći da je to područje prvi podmorski arheološki park u Hrvatskoj. Preostali kavezi nalaze se na području otoka Mljeta (Klačina), otoka Žirja (uvala Koromašna), otoka Paga (uvala Vlaška mala), otoka Raba (rt Sorinj) i pokraj Umaga. Rješenje s kavezima, koji podvodno nalazište pretvaraju u muzej, a ujedno i osiguravaju od pljačke, naišlo je na veliko zanimanje i odobravanje u svijetu. Takvo rješenje daje izvrstan potencijal za razvoj ronilačkoga i kulturnoga turizma.

I rijeke kriju svoje tajne

Podvodna arheološka baština ne nalazi se samo u podmorju već i u rijekama i jezerima kojih je u Hrvatskoj mnogo. Rijeke skrivaju mnoge vrijedne predmete koji su tisućljećima padali u vodu na važnim prijelazima ili su žrtvovani vodenim božanstvima. Korita rijeka skrivaju ostatke naselja, pristaništa, brodolome i stare mostove. Uz jake riječne struje, u toj mutnoj vodi nemoguća je prezentacija ispod površine. Ipak, možemo povjerovati da će dobro ispričana priča i rekonstrukcija brodova koji su nekada plovili našim rijekama turistima u posebnim muzejskim postavima dočarati kako se nekada živjelo uz vodu te obogatiti turističku ponudu kontinentalne Hrvatske.

U Hrvatsku ljeti dolazi oko 30.000 stranih ronilaca. Razloga za njihovu ljubav prema Jadranu ima mnogo. U hrvatskom podmorju čekaju ih mnogobrojni otkriveni i zaštićeni arheološki lokaliteti, ali i oko 1500 neistraženih špilja i jama, kao i brodovi i avioni iz prošlih ratova čija je pozicija otprilike poznata, no olupine još nisu pronađene. Izazova, za atraktivan i aktivan odmor na Jadranu, na pretek.

Autor : Tomislav Rukavina

FOTO: LIVINGSTONE

IZVOR: LIVINGSTONE, lipanj-srpanj, 2009.