Kratka povijest pisaćeg pribora (1)

Povijest pisaćeg pribora kojima su ljudi bilježili i prenosili misli, osjećaje i liste za kupovinu namirnica je povijest ljudske civilizacije. Na taj način saznajemo priče o sebi samima, po crtežima, znakovima i riječima koje smo zabilježili.

Prvi izumi špiljskog čovjeka su bili lovački klub i ručno nazubljeni kamen, alat s više namjena kao što su ubijanje i deranje kože. Kasnije, ova alatka je bila adaptirana u prvi pisaći instrument. Špiljski čovjek je crtao na zidovima svoje pećine s nazubljenim kamenom. Crteži u tim pećinama predstavljaju događaje u svakodnevnom životu, kao što su sadnja usjeva ili proslava dobrog ulova.

S vremenom, čuvari zapisa razvili su sistematizirane simbole za svoje crteže. Ovi simboli predstavljaju riječi i rečenice, ali su bili jednostavniji i brži način komunikacije i univerzalno razumljivi. Otkriće gline omogućilo je prenosive zapise (još uvijek nije moguće nositi pećinu okolo). Rani trgovci koristili su glinene pločice s piktogramima da zabilježe količine materijala kojima trguju. Te pločice datiraju oko 8500 godina prije Krista. Čestim korištenjem piktogrami su evoluirali i polako izgubili slikovne detalje. Postali su apstraktne slike koje reprezentiraju zvukove u govornoj komunikaciji. Abeceda je zamijenila piktograme između 1700 i 1500 godina prije Krista. Hebrejska abeceda i pisanje postali su popularni oko 600 godina prije Krista, a grčka abeceda se pojavila 400 godina prije Krista. Grčko pisanje je prvo koje je uvelo pisanje s lijeva na desno. Od grčkog slijedilo je bizantinsko i rimsko (kasnije latinsko). U početku sve abecede su imale samo velika slova i tek da je pisaći pribor napravljen finijim, uvedena su mala slova (oko 600 godina poslije Krista).

Najraniji način pisanja koji je počeo koristiti olovku i papir kakav mi poznajemo razvijen je od strane Grka. Oni su uveli pisaću iglu od metala, kosti ili slonovače, za pisanje po pločicama obloženim voskom. Pločice su napravljene u parovima povezanim šarkama, koje su se mogle zatvoriti kako bi zaštitile bilješke. Prvi primjerci rukopisa (ručno izrađene tekstualne poruke) nastale su u Grčkoj. Cadmus, grčki znanstvenik, izumio je pismo – tekstualnu poruku poslanu jednoj osobi od druge.

Pisanje je napredovalo od graviranih slika u kamenu ili upisivanja piktograma u vlažnoj glini. Kinezi su izmislili tintu za pisanje, originalno izumljenu za zacrnjivanje površine hijeroglifa u kamenu, tinta je bila mješavina čađe borovine, ulja za lampe, želatine magareće kože i mošusa. Ovu tintu je izumio kineski filozof Tien-Lcheu (2697 prije Krista) i postala je opće poznata do 1200 godine prije Krista. Druge kulture izumile su tintu korištenjem prirodnih bojila dobivenih od bobica, biljaka i minerala. U ranim spisima različite boje tinte imaju različito ritualno značenje.

Paralelno uz tintu, izumljen je i papir. Rani Egipćani, Rimljani, Grci i Židovi koristili su papirus i pergament. Jedan od najstarijih poznatih pisanih zapisa na papirusu je egipatski “Prisseov papirus” koji datira oko 200 godina prije Krista. Rimljani su izumili cijevno pero za pisanje po pergamentima iz šuplje cjevaste stabljike močvarne trave, obično bambusa. Ovo je bilo primitivno naliv pero, gdje je jedan kraj bio naoštren u obliku današnjeg pera, dok se na drugim kraju ulijevala tinta. Stiskanjem cjevčice tinta je curila niz zaoštreni vrh.

Do 400 godine poslije Krista u upotrebu je ušla stabilnija verzija tinte, mješavina soli željeza, borovine i tutkala. To je osnovna formula koja je ostala u upotrebi stoljećima. Boja tinte kada se prvi primijeni je plavkasto-crne, zatim brzo prelazi u crnu i tada više godina blijedi na poznatu dosadnu smeđu boju koju viđamo na starim dokumentima. Papir od drvenih vlakana izumljen je u Kini u 105 godini poslije Krista, ali je postao poznat u Japanu tek oko 700 poslije Krista, zahvaljujući kineskoj tajnosti. Taj papir je donesen u Španjolsku 711 poslije Krista i to zahvaljujući Arapima. Međutim taj papir nije upotrebljavan u Europi, u širim razmjerima, do kasnog 14 stoljeća.

Pisaći pribor s najdužom dominacijom tokom povijesti (više od 1000 godina) je ptičje pero, predstavljeno oko 700 godina poslije Krista. Najbolja pera su bila ona uzeta u proljeće iz vanjskog lijevog krila ptice. Lijevo krilo je bilo omiljeno zbog toga što je zakrivljeno prema van i dešnjaci ga mogu vrlo lako upotrebljavati. Guščja pera su bila najzastupljenija, labuđa su bila viša klasa, te time rjeđa i skuplja. Za finije linije upotrebljavana su pera vrana, a zatim pera orla, sove, jastreba i fazana.

Ova pera trajala su oko tjedan dana prije nešto što bi ih bilo potrebno zamijeniti. Također bili su i drugi nedostaci tih pera, kao što su duga priprema. Ranoeuropski pergamenti za pisanje su bili napravljeni od životinjske kože koja zahtjeva dosta struganja i čišćenja. Za oštrenje pera, pisac je trebao imati poseban nož (porijeklo izraza “pen-knife”.) Ispod pisaćeg stola bila je zaliha ugljena za brzo sušenje tinte.

Papir od biljnih vlakana postao je primarni medij za pisanje nakon još jednog velikog izuma: 1436 Johan Gutenberg je izumio tiskarski stroj sa zamjenljivim drvenim ili metalnim slovima. U Kini je mnogo prije upotrebljavano jednostavnije tiskanje, žigovi s imenima, ali ovaj način štampanja nikada nije došao do Europe. Tokom stoljeća, izumljene su drugi načini tiskanja, ali svi za temelj imaju Gutenbergov način štampanja, offset tisak.

Pisani zapisi su sličili štampanim slovima sve dok učenjaci nisu počeli mijenjati pisaću formu, koristeći mala i velika slova, pišući više koso i spajajući slova. Postupno pisanje je postalo mnogo brže zahvaljujući novom pisaćem priboru. Zasluga za izum talijanske “trčeće ruke” ili kurziva, s rimskim velikim i malim slovima, pripada Aldusu Manutiusu iz Venecije, koji je napustio stare forme pisanja u 1495 godini. Do kraja 16-og stoljeća, stara rimska i grčka slova transformirala su se u abecedu koju poznajemo danas, s velikim i malim slovima.

Kada su pisci dobili bolju tintu i papir, te kada je pisanje uznapredovalo i u umjetničkoj formi i u svakodnevnoj upotrebi, inventivna priroda čovjeka ponovno je poboljšala pisaći pribor, što je na kraju dovelo do razvoja modernog naliv-pera.

Nastavlja se…

SLIKE: Internet

IZVOR: about.com