Talir Marije Terezije 1780.

Izvor: Obol broj 36 godina 1984.

Ljubo Katalinić

Jedan tip ovog austrijskog konvencijskog talira postao je najvažnije trgovačko platežno sredstvo u Levantu i u Africi. To je bio talir izrađen u kovnici Giinzburg (Burgau, Prednja Austrija, “Vor-derosterreich”) između 1764. i 1805. g.

Poslije smrti svoga supruga 1765. godine naredila je Marija Terezija da se za Levant i dalje kuju taliri s oznakom 1765. g. i njenim likom bez udovičke koprene. Pokazalo se, međutim, da takav tip talira u Levantu nije popularan. Tek talir GUnz-burške kovnice s oznakom 1780. g. te poprsjem Marije Terezije s udovičkom koprenom i signaturom SF postade poznati levantinski Talir Marije Terezije.

Nakon smrti Marije Terezije takav tip talira se i dalje redovito kovao. Njegovu popularnost i omiljenost u narodu dobio je zbog svoje stalne kvalitete, kao i zbog izgraviranog ruba, koji je onemogućavao struganje.
Arapi su prihvaćali samo talire s kraljičinim poprsjem s koprenom, oznakom godine 1780, signaturom SF, dijademom sa 7 i brošom sa 9 bisera. Beduini su ga upotrebljavali kao novac, kao robu, kao uteg i kao nakit. Prema jednom kasnijem sporazumu između Austrije i Italije takav se talir u velikom broju kovao osim u Beču također i u Italiji, a kasnije, bez ikakvog sporazuma, i u Londonu, Parizu, Bruxelle-su, Bombaju i Birminghamu.

[ MARIJA TEREZIJA. Austrijska nadvojvotkinja, rođena 1717. g. kćerka a po pragmatičkoj sankciji Habsburške dinastije od 1713. g. i nasljednica cara Karla VI. Vdata 1736. g. za lotaringijskog vojvodu Franju Stjepana, od 1740. g. rimsko-njemačka carica, hrvatsko-ugarska i češka kraljica, umrla 1780. godine.
TALIR (njem. Thaler). Naziv srebrnog novca. Ime dobiveno po rudokopu srebra u mjestu Joachimsthaler u Češkoj (Rudna Gora). Od toga je raznim varijacijama nastao i naziv za novčanu jedinicu Dollar.
TALIR MARIJE TEREZIJE. Ime dobiveno na temelju bavarsko-austrijske monetarne konvencije iz 1753. g. za talir s likom Marije Terezije. ]

Računa se, prema nekim procjenama, da je od svog početka iskovano preko 300 milijuna primjeraka takva talira. U svakom slučaju od svih poznatih talira, takav je talir bio najduže u prometu.
O Taliru Marije Terezije 1780 (TMT-1780), o tom interesantnom i svugdje poznatom taliru, radi njegove rasprostranjenosti i preko 200 godišnjeg kovanja u raznim kovnicama, često se govori kao o originalnim ili novokovanim primjercima.

S obzirom na razne specifičnosti pojedinih kovnica, koje su ga kovale, potrebna je čitava studija da bi se moglo ustanoviti gdje je i kada pojedini komad iskovan.
Općenito uzeto, za numizmatičare su interesantni, dakle vrijedni sakupljanja, oni novci koji su službeno kovani, pa stoga bili i zakonita sredstva plaćanja. Nova izdanja novaca, koja su kovana naročito za kolekcionare, numizmatički su posve neinteresantni.

Poseban je slučaj kad se radi o TMT-1780, jer su i takve novokovanice bile platežno sredstvo i u Levantu i u samoj Austriji. U Austriji sve do uvođenja Krunske vrijednosti 1892. g. a u Levantu sve do oko 1960. g. Tek TMT-1780 kovani poslije 1960. g. numizmatički su neinteresantni.
TMT-1780 bio je u Levantu, sjevernoj Africi i Abesiniji toliko omiljen i cijenjen, da je stanovništvo odbijalo primiti druge talire, kao one venecijanske, dubrovačke, toskanske, pruske i druge.

Kad je Austrija 1781. g. htjela uvesti u Levantu Talir s likom kraljičinog nasljednika Josipa II, taj nije bio prihvaćen od stanovništva, isto kao što ranije nije bio prihvaćen Talir s likom Franje I, supruga Marije Terezije. Iz tog razloga je kraljevskim dekretom od 1781. g. naređeno kovnici u Giinzburgu i glavnom uredu kovnice u Beču, da se TMT i dalje kuje s oznakom godine 1780.

Literatura:
Deutsches Munzsammler Leksikon, Battemberg Verlag, Munchen 1977.
F. Levpold: Der Maria Theresien Taler 1780. Wiener Neustadt 1976.
Encvclopaedia Britannica 1926.