Restauracija namještaja

Velika većina namještaja naslijeđena iz prošlih vremena dolazi k nama transformirana. Poznavanje tih transformacija, bilo loših ili dobrih, od vitalnog je značenja za restauratora. Uz znanje o povijesnim stilovima on mora imati sposobnost raspoznavanja originala i intervencija nastalih tijekom godina. Danas, za razliku od prije, više nisu dopuštene samovoljne intervencije na umjetničkim predmetima. Poštuje se integritet djela te se obavljaju zahvati samo na predmetima kojima je narušena estetska i/ili povijesna vrijednost. Zbog toga, a prije početka bilo kakva zahvata, treba obaviti potpuna povijesnoumjetnička istraživanja i ispitivanja upotrijebljenih materijala.

Uzroci propadanja namještaja

Temperatura i vlažnost

Najbitniji faktori koji utječu na propadanje namještaja jesu temperatura i vlažnost. Nagle promjene relativne vlažnosti snažno djeluju na drvo, pa tako nastaju deformacije i pucanje površine. Na te promjene reagiraju i pozlata i lakovi – krakelirama i odizanjem slojeva. Mikroorganizmima i drvnim insektima također odgovara viša vlaga i temperatura. Idealni uvjeti za čuvanje namještaja jesu relativna vlaga 58–60 % pri temperaturi od 22 °C.

Svjetlo

Najveću štetu na namještaju uzrokuju Sunčeve UV zrake. Propadanje zbog svjetla najviše se vidi na površinskim slojevima – žute lakovi, blijede boje, furniri i intarzije. Tako npr. hrast, trešnja i druge voćkarice, bor, lipa, njemački orah, topola i joha s vremenom požute, dok druge vrste drva potamne. Potrebno je umjereno jakim svjetlom osvjetljivati prostorije u kojima se drži namještaj i izbjegavati direktno osvjetljivanje predmeta.

Zagađivači

Zrak koji okružuje namještaj također može biti čimbenik propadanja ako sadržava štetne tvari. Otpadni plinovi iz benzinskih motora uništavaju metalne dijelove namještaja (posebno one od mesinga, bronce, bakra i srebra), a prašina djeluje kao abraziv i, zajedno s prljavštinom, potamnjuje površinu te omogućuje širenje insekata u drvu.

Biološko propadanje

Drvo mogu napasti insekti i gljive. Insekti u stadiju larve kopaju kanale u unutrašnjosti drva da bi se prehranili, te pretvaranjem drvne mase u prašinu uništavaju drvnu strukturu Veličina kanala ovisi o vrsti insekta. Ako je crvotočina aktivna, iz rupica na površini namještaja ispada fina prašina. Gljivama treba temperatura iznad 20 °C, vlažnost iznad 60 %, malo svjetla i puno prašine da bi se razvile. One se hrane nekim komponentama drva i pretvaraju ga u prah. Također apsorbiraju vodu iz drva, uzrokujući kontrakcije i fisure.

Konzervatorsko-restauratorski zahvati

Konzervatorsko-restauratorski zahvati podrazumijevaju skup različitih intervencija kako bi se predmetu vratili cjelovit (ne nužno i originalan) izgled i funkcionalnost.

1. Prije svih se radova obavlja DEZINSEKCIJA. Može se: predmet odnijeti u plinsku komoru ili (ako je oštećeno više komada namještaja) naručiti plinska dezinsekcija u kući, ozračiti gama-zrakama u specijaliziranoj ustanovi ili natapati nekim tekućim insekticidom. U potonjem slučaju dezinsekcija se može raditi (i najčešće se radi) kod kuće, obavezno u zračnoj prostoriji u kojoj nitko ne boravi ili na otvorenom, jer su insekticidi otrovni. Treba se dobro zaštiti (zaštitna maska, rukavice, naočale) i injektirati insekticid u svaku rupicu dovoljno duboko te zatvoriti predmet u najlon na tjedan-dva. Još jedan tjedan prozračivanja predmeta nakon skidanja najlona potreban je prije početka radova.

2. Nakon dezinsekcije slijedi STOLARSKA KONSOLIDACIJA. Ako je komad namještaja jako raskliman ili mu nedostaje dijelova, potrebno ga je (djelomično ili potpuno) rastaviti, očistiti spojeve od ljepila i ponovo slijepiti. Najčešće se upotrebljava toplo koštano ili PVA-ljepilo. Nedostajuće dijelove potrebno je napraviti od identičnog ili drva najsličnijeg originalu.

3. PODLJEPLJIVANJE FURNIRA radi se u slučajevima kad je furnir odignut od podloge, što je često posljedica promjena vlage u zraku kao i natapanja površine vodom ili drugom tekućinom. Ostavljanje vrućih predmeta na furniranom namještaju također dovodi do odizanja slojeva. Furnir se podljepljuje na način da se lagano odigne, podloga se natopi toplim tutkalom i sve se zajedno stisne uz pomoć stege, pri čemu treba paziti da stega ne stoji direktno na furniru već na pripremljenom komadiću ugrijane letvice koji je od furnira izoliran sapunastim premazom ili masnim papirom. Nakon otprilike12 sati stega se može skinuti.

4. ČIŠĆENJE je izuzetno bitna i često problematična faza u restauriranju namještaja. Potrebno je analizama točno utvrditi do kojeg se sloja lak ili premaz mogu skinuti bez oštećivanja povijesne patine. Koji put nije ni potrebno uklanjati premaze, već je dovoljno samo očistiti površinu od nakupljene prljavštine. Pri skidanju premaza koristimo se otapalima poput alkohola i acetona (ako je riječ o šelak polituri) te terpentina (za voštane premaze) ili sintetskim gelom, koji se kistom nanosi na površinu te nakon nekoliko minuta skida finom čeličnom vunom. Na kraju se površina ispere vlažnom spužvom da se odstrane preostali kristalići gela.

5. REKONSTRUKCIJA NEDOSTAJUĆIH DIJELOVA odnosi se na rekonstrukcije furnira, intarzija i rezbarija na namještaju. Potrebno je paziti da novi komad bude napravljen od istog drva te da prati crtež originala kako bi se što bolje uklopio u cjelinu. Kod rezbarija komadići koji nedostaju ugrubo se oblikuju i lijepe na mjesto te fino rezbare nakon što se ljepilo osuši. Furnir se reže na komadiće koji točno odgovaraju obliku oštećenja te se lijepi toplim tutkalom.

6. KITANJE I OBRADA KITA nužno je da bi površina bila glatka, bez pukotina i oštećenja te spremna za završne premaze. Kitati se može različitim, tradicionalnim ili sintetskim punilima u boji ili bijelima, koja se nakon sušenja obrađuju finim brusnim papirima do željenog izgleda.

7. Nakon kitanja slijedi RETUŠIRANJE novih dijelova. Novo se drvo može bojiti prirodnim ili sintetskim močilima (bajcevima) u prahu, otopljenima u vodi ili alkoholu, već prema specifikaciji. Cilj je dobiti nijansu što sličniju originalu.

8. ZAVRŠNA OBRADA POVRŠINE može biti politiranje ili stavljanje voska ili ulja, ovisno o izvorniku. Voštanje se radi pomoću grubljeg kista ili tkanine, kojima se vosak nanosi u debljem sloju. Nakon sušenja višak voska skida se četkom ili jako finom čeličnom vunom te lašti mekanom krpom. POLITURA se radi šelakom otopljenim u alkoholu. To je dugotrajan proces nadograđivanja slojeva laka platnenim tamponom do visokog sjaja namještaja. Politura je osjetljiva na tekućine i toplinu, pa je nabolje površinu stola ili komode koje su u funkciji zaštiti staklenom pločom.

Autor: Tijana – Annar Trputec Strčić

Izvor: Časopis Drvo