Restauracija Švicarske kuće u zagrebačkom parku Maksimir

Drvenu kuću na zidanom prizemlju dao je u XIX. stoljeću sagraditi biskup Juraj Haulik. Smještena je iza vidikovca, a do nje se stazom između Livade akacija i Švicarske livade dolazi za svega nekoliko minuta. Poželio je biskup nešto posebno, nešto što se moglo mjeriti s ljepotama viđenima po ondašnjoj Austro – Ugarskoj Monarhiji, pa je tako, po planovima koje je 1840. izradio inženjer carskoga dvorca Laxenburga Franjo Schucht, 1841 – 42. sagrađena Švicarska kuća.

Zidovi i strop salona na prvom katu potpuno su prekriveni drvenim oplatama. Troja vrata (na južnoj, istočnoj i zapadnoj strani) koja vode na ophodni balkon s obiju strana imaju jednokrilne prozore, a iznad krila mali kvadratni prozor. Iz sačuvane prepiske biskupa Haulika saznajemo da je predložak za drvene prozore i vrata izrađen u Beču, a izrada drvenih konstrukcija prema njemu povjerena zagrebačkim obrtnicima.

SLIKA NA STAKLU

Originalna vrata u srednjem polju imaju sliku na staklu s trapezasto ornamenti-ranim rubnim elementima vezanima olovom. Gornje i donje polje krila ostakljeno je lijevanim staklima (Butzenglass). Motive alpskih pejzaža naslikao je schonbrunnski dvorski slikar Eduard pl Gurk, a na staklu izveo Antun Kothgassner. Sve je rađeno u Beču i isplaćeno 16. kolovoza 1840. Za 12 slika na staklu plaćeno je 100 forinta.

RASKOŠNI BAROKNI DRVENI STROP

Salon je uređivan posebno brižljivo i prema željama biskupa Haulika. Tako je, uz pomoć kapetana laxenburškoga carskog dvorca Mihaela pl. Riedla, biskup nabavio raskošni drveni strop. Od tri ponuđena izabran je strop iz samostana u Klosterneuburgu. To je raskošni barokni strop s 4 tipa kaseta izrađenih od različitih vrsta drva i s ovalnom slikom smještenom u sredini. Iz pisma zahvale upućena prelatu u Klosterneuburg razabire se koliko je Haulik bio zadovoljan drvenim stropom, uz koji je dobio i starinski portal s pripadajućim vratima.

U samostanskoj su blagovaonici na mjestu tih demontiranih komada ugrađeni novi. Temeljit popravak izveden je u Laxenburgu i tada je utvrđeno da strop nije pravilni nego kosi četverokut. Da se vrijedna starina (tada procijenjena na tisuće forinta) ne bi rezala i prekrajala, promijenjeni su planovi gradnje kata Švicarske kuće. Strop je transportiran u Maksimir nakon popravaka koji su dogotovljeni 24. kolovoza 1840.

PROZORI I VRATA ZAMIJENJENI SU ORIGINALNIMA

God. 2005. Javna ustanova Maksimir pod stručnim nadzorom Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode temeljito je obnavljala Švicarsku kuću. Radove u salonu, uključujući i njegov barokni strop, obavio je Hrvatski restau-ratorski zavod. Zatečeno stanje nije bilo ohrabrujuće. U prozorima salona nije bilo nijedne slike, a u jednoj od dotadašnjih obnova i 10 od 12 originalnih prozorskih i vratnih krila zamijenjeno je novoizrađe-nima, s običnim prozorskim staklom.

Nakon pregleda restauratori su u cilju utvrđivanja izvornog izgleda i stanja drva izvršili testiranje oplata južnog, istočnog i zapadnog zida, rubnih letvica prozora i okova vrata. Ustanovljeno je da se pomnjivim tretiranjem površine oplata nakupljena nečistoća i premazi mogu odstraniti bez mijenjanja tona i oštećivanja strukture. U podrumu u blizini Švicarske kuće otkriveno je 5 originalnih prozora i 5 originalnih vrata, sa slikom na staklu u srednjem polju. Neka od stakala bila su vidljivo oštećena. Na dvama krilima koja su ostala u kući nedostajala su i oslikana i butzenglass-stakla, a preostale slike i ornamenti samovoljno su preslagivani i prepravljani.

U cjelovitu konzervatorsko-restauratorskom zahvatu koji je proveden u Švicarskoj kući prozori i vrata zamijenjeni su originalnima, prethodno restauratorski tretiranima. Na mjestu dviju nesačuvanih slika na staklu izvedene su nove, i to kombiniranjem neutralnih pejzažnih motiva s postojećima. Naknadne intervencije letvicama uklonjene su i sastavljena je drvena konstrukcija u izvornom obliku. Sve su raspukline sanirane umetanjem suhog, zdravog i mekog drva, spojevi zatvoreni i obrađeni u skladu s okolnom površinom. Tako obrađeni novi dijelovi retuširani su do potpunog uklapanja u cjelinu.

RESTAURIRANA STROPNA SLIKA

Kad su sa stropne slike na nosaču od tesanog drva uklonjeni požutjeli krti lak i nečistoća, postalo je vidljivo da pored postojećeg grba Klosterneuburške biskupije, slikana bijelom i crvenom bojom, stoji još jedan grb, stariji i slabo razaznatljiv. Od topline žarulja lustera, koji je bio obješen kroz grube otvore u sredini slike, uljena je boja velikim dijelom oštećena.

Rupe probušene zbog provođenja električne instalacije i postavljanja lustera koji ne odgovara izvornom izgledu salona i oštećenja na slici retuširani su, te je slika zaštićena zaštitnim nanosom. Oštećenja uljene boje nastala od topline žarulja na lusteru (koji ne odgovara izvornom izgledu salona) te grubo napravljene rupe za njegovo postavljanje i provođenje električne instalacije retuširani su i na sliku je nanesen zaštitni sloj.

SANACIJA KONSTRUKCIJE STROPA S TAVANSKE STRANE

Sredina stropa bila je jako izbočena. To je trebalo urediti s tavanske strane, ali je pri pregledu oštećenja i razlabavljenih spojeva stropnih kaseta ustanovljeno da je prostor između stropa i poda tavana do te mjere ispunjen grubom prašinom i otpadom da je onemogućivao postupak učvršćivanja dijelova kaseta. Nakon što su uklonjeni godinama taloženi tragovi boravka insekata, miševa i ptica te različiti organski nanosi (čak i ostaci nekad davno skladištene hrane, npr. grah i kukuruz), s tavanske je strane mogla biti izvršena sanacija konstrukcije, čime je cjelina izravnala i zategnuta.

Restauratorski obrađeni pozlaćeni ukrasi i rekonstrukcije na stropu i oplatama montirani su na izvorne pozicije te tonski usklađeni s ostatkom salona, kao i rekonstrukcije diskoloracije na oplatama stropa i zidova. Tako je nakon opsežnih jednogodišnjih radova Švicarka kuća ponovo dobila svoj prvotni izgled. Fotografije su iz dokumentacije Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Izvor: Časopis Drvo
Autor: Romana Jagić