skraćena verzija

Stari Sirmium, iz kojega se je u srednjem vijeku razvila današnja Srijemska Mitrovica, postojao je vjerojatno već u predhistorijsko doba. Oko 35. g. pr. n. e. Rimljani su osvojili Sirmium ispod vlasti ilirskih plemena. U poznatoj buni ilirskih plemena protiv Rima 9. g. n. e. Iliri su ponovo zaposjeli grad. No Rimljani ga opet osvoje. Nakon definitivnog ugušenja ilirske bune Sirmium se brzim tempom razvijao u veliki vojnički i upravni centar rimskog carstva u Panoniji, gdje je ilirsko stanovništvo već bilo romanizirano. Pod carevima iz dinastije Flavijevaca (69.-96.) dobiva Sirmium prava rimske kolonije, a početkom II. st. postaje glavni grad Panonije. Izgradnjom cesta postajo važno prometno čvorište, a svojom veličinom jedan od najznatnijih gradova rimskog carstva.

Najveći razvitak dosegao je Sirmium polovicom III. st., kada je llirik, a po njemu i Panonija, postao najvažnije uporište obrane carstva pred nasrtanjem barbara. Sirmium postaje tada, ostavši to sve do kraja IV. st., obljubljenim, iako samo prolaznim sjedištem mnogih careva. Neki su se i rodili u njemu ili u njegovoj neposrednoj blizini (Trajan Decije. Klaudije II, Aurelijan. Probo, Maksimijan Herkulije, Konstancij II i Gracijan). Nakon Dioklecijanove reforme carstva (293.) postao je Sirmium još i sjedištem vrhovnog zapovjednika rimske vojske za čitav Ilirik (praefectus praetorio Illvrici). Uz veliki broj činovništva okupio se tako u Sirmium i znatan vojni zapovjednički aparat. God. 314. porazio je Konstantin I. Licinija. oduzeo mu pokrajinu Panoniju Inferior s glavnim gradom Sirmiumom i pripojio je svojem dijelu carstva. Sam Konstantin dolazi tada u Sirmium. Tokom daljnjih godina sve do potpunog uklanjanja Licinija s carske vlasti vodio je on iz ovoga grada upravu nad svojim dijelom carstva. Iz čisto praktične potrebe on je u Sirmiumu ustanovio i otvorio kovnicu novca.

O godini osnutka kovnice Sirmium nema u rimskim povijesnim vrelima nikakvih podataka. No sretnim slučajem sačuvao se je zlatni solid Konstantina I., koji u natpisu na reversu ima naveden njegov šesti konzulat, dok se na podnožju nalazi skraćena oznaka kovnice SIRM(ium). Budući da dosada nisu poznati novci Sirmiuma sa starijom vremenskom oznakom prije spomenutog šestog konzulata Konstantina I., koji pada u 320. g., suvremena rimska numizmatička znanost uzimlje, da je kovnica otvorena najkasnije 324. g.

Vrijeme od 326. do 337. bilo je za rimsko carstvo posljednje razdoblje solidnog mira, koji mu je pribavio i osigurao car Konstantin I. Nakon njegove smrti (337.) razdijeljeno je carstvo među njegova tri sina: Konstantina II., Konstancija II. i Konstansa. Ilirik sa Sirmiumom potpao je pod Konstansa. Jer se sve do 345. nisu događale nikakve važnije promjene ni u strukturi carstva a ni u uređenju državnih financija, nije bilo nikakve potrebe, da se ponovo otvara kovnica Sirmium, jer je u istom carstvu (Iliriku) neprestano radila kovnica Siscia.

Konstans je 346. odlučio da (vjerojatno na vrlo kratko vrijeme) ponovo uspostavi rad u kovnici Sirmium. Nakon 346. pa sve do 351. nema nikakvih vijesti o nekom djelovanju ove kovnice, iako je baš u Sirmiumu 350., nakon smrti cara Konstansa i uslijed opasnosti, da grad ne zauzme galski Uzurpator Magnencij, bio inicijativom Konstancije, sestre careva Konstancija II. i Konstansa, proglašen carem zapovjednik ilirske vojske stari Vetranio. Mada je Vetranio boravio neko vrijeme u Sirmiumu, ipak nije došlo do ponovnog otvaranja kovnice. Razlozi nisu poznati. Još je neobičnije to, što su za Vetranija kovale novce dvije njemu podređene kovnice: Siscia i Thessalonica!

Dolaskom Konstancija II. u Sirmium prilikom bojnog pohoda protiv Magnencija, gdje je svog bratića Gala proglasio cezarom (15. III. 351.), došlo je nakon dopreme kovničkih strojeva do ponovnog otvaranja kovnice. Opet je Sirmium odigrao važnu ulogu g. 360. kada je car Julijan na svom pohodu na Carigrad ušao bez borbe u grad. Kovnica je radila bez prekida sve do 365. Tada je uslijed reorganizacije novčanog sistema prestala s radom, da ponovno proradi tek u 378. g., toliko kobnoj za rimsko carstvo! Hrleći u pomoć svom stricu Valensu, kojega su pobunjeni Goti prisilili na bitku kod Drinopolja, došao je car Gracijan te godine u Sirmium. Kada je kod Željeznih Vrata na Dunavu doznao ta poraz rimske vojske i smrt svoga strica, vratio se u Sirmium. Kovnica se opet otvara, no na kratko vrijeme, do siječnja 379., kada je Gracijan u Sirmiumu proglasio Teodozija I. carem i svojim suvladarom.

Nakon odlaska vladara iz Sirmiuma kovnica prestaje s radom otvorivši posljednji put za rimske vladavine u Panoniji svoje radione g. 394, kada je Teodozije I. stigavši u Sirmium tu ustanovio svoje etapno zapovjedništvo u vojnim operacijama protiv uzurpatora Eugenija. Kovnica je radila i nakon Teodozijeve pobjede nad Eugenijem i Teodozijeve smrti još kratko u 395. g. za njegove sinove Honorija i Arkadija. Podjelom rimskog carstva na zapadno i istočno kovnica je definitivno prestala s radom u proljeće 395.

Iako je Sirmium nakon ove sudbonosne podjele carstva na dva dijela ostao i dalje u zapadnom dijelu, pa je još oko g. 424. bio sjedištem prefekta pretorija za zapadni Ilirik, a poslije toga još neko vrijeme i sjedištem prefekture čitavog Ilirika, kovnica se nije više otvarala za rimske vladavine. Uzrok je tome ponajviše činjenica, što je poslije 395. čitav Ilirik, osim nekoliko gradova, bio već preplavljen barbarima tako, da rimsko carstvo nije izvan tih gradova imalo na ovom području više faktičke vlasti. I Sirmium je 440. došao pod vlast hunskog kralja Atile, a Panoniju oko Sirmiuma naselio je kao Atilin vazal germanski narod Gepida. Poslije Atiline smrti i raspada hunske države oni su zauzeli Sirmium.

Kako je već rečeno, kovnicu Sirmium osnovao je i otvorio oko g. 324. Konstantin I., koji je u njoj dao kovati novce za sebe, svoju ženu Faustu, svoju majku Helenu te za sinove Krispa, Konstantina II.i Konstancija II O mjestu, gdje se je u Sirmiumu nalazila sama zgrada kovnice, nema dosada nikakvih podataka. Kovnica je radila do g. 326., kada je zatvorena, a personal kovnice premješten vjerojatno u novo utemeljenu kovnicu Constantinopolis. Kroz oko tri godine rada ona je u dvije emisije uz redovne novce u zlatu, srebru i bakru kovala još i zlatne i srebrne medaljone.

Nakon stanke od 20 godina kovnicu Sirmium ponovno je otvorio Konstans 346. prigodom desetgodišnjice carevanja. Nije poznato, koji su razlozi potakli mladog cara, da kuje svoje novce u Sirmiumu, no jer je iz toga razdoblja poznat svega jedan tip novca (srebrna silikva) s kovničkom oznakom SIRM, vjerojatno je kovnica radila tada vrlo kratko vrijeme, možda samo za careva boravka u gradu. Nakon ove kovničke epizode slijedi ponovno stanka od oko pet godina.

Kovnica je opet otvorena prilikom dolaska Konstancija II.u grad 351., nakon čega je brzo uslijedilo proglašenje Konstancijevog bratića Gala cezarom. Od tada radi kovnica neprekidno sigurno petnaest godina (a možda i još nešto dulje). Konstancija II daje u njoj kovati novce u sve tri kovine za sebe i svoje cezare Gala i Julijana.Nakon pobune cezara Julijana protiv cara Konstancija II(360.), kuje car Julijan prilikom svoga zadržavanja u Sirmiumu zlatne i srebrene novce s glavom, koja još nije bradata. Poslije Konstancijeve smrti (361.) kovnica Sirmium kuje uz normalne zlatne solide i srebrene silikve još i nove bakrene novce veličine velikog bronca te veće centenionale, koje je Julijan reformom bakrenog novca uveo u optjecoj.

I Julijanovi nasljednici Jovijan(363.-364.) te braća Valentinijan I.i Valens (364.-375. odn. 378.) kuju sve do oko 366. novce već spomenutih tipova. Ukidanjem bakrenih novaca, uvedenih u optjecaj za Julijanove reforme, došlo je, vjerojatno nešto prije proglašenja Valentinijanovog sina Gracijana carem (367.), do zatvaranja kovnice. Nakon ponovne stanke od oko dvanaest godina dolazi opet do otvaranja 378., kada je u Sirmium došao car Gracijan. Prilikom njegovog boravka proradila je kovnica kujući u malim količinama zlatne solide a g. 379. još i za novog cara Teodozija I.

Osim ovih rijetkih zlatnika iz 378.-379. g. ovjekovječila se je kovnica Sirmium u rimskoj numizmatici kovanjem zlatnih šipki. Na njima se osim znakova kovničara nalazi i lik Tyche, gradske božice Sirmiuma. Posljednji put za rimskog carstva proradila je ova kovnica 394., kada je car Teodozije I. boravio dulje vrijeme u Sirmiumu. Kovnica je otvorena nakon srpnja 394. i radila je i iza smrti cara Teodozija I. i za njegove sinove Honorija i Arkadija.Tom prilikom došlo je iz carigradske kovnice mnoštvo kovničara, tako da je kovnica radila u 10 oficina i iskovala veliki broj vrlo lijepih zlatnih solida. Nakon podjele carstva 395. zatvorena je i kovnica Sirmium i prestala definitivno svojim radom zauvijek.

napomena o novcima br 115 - 125

Kako se iz ovoga kratkog prikaza razabire, kovnica Sirmium radila je u razdoblju od 324.-395. samo jedamput dulje i to od 351.—366. Najčešće je radila samo s jednom oficinom (radionom), u razdoblju od 361.—366. sa dvije, a jedino u konjunkturnom razdoblju od 394.-395. sa deset oficina. Od 324.-366. njezina kovnička oznaka je bila uvijek SIRM, 378.-379. SIR.OB (= SIR(mii) OB(ryza), a 395. SM. Oficine su označene slovima A i B (prva i druga oficina).

No, kako je istaknuto u Numizmatičkim vijestima 6/7, kovnica ipak nije sasvim prestala radom. U svojoj radnji »Die Münzstatte Sirmium unter den Ostgoten und Gepiden« iz godine 1925. utvrdio je prof. Stefan iz Graza da su u njoj i kasnije kovali novce Istočni Goti i Gepidi. Gepidske novce s monogramom kralja Kunimunda na reversu iste kovnice opisao je i monogram pročitao prije njega naš poznati stručnjak, direktor zagrebačkog Arheološkog muzeja, prof. Brunšmid.

*** Napomena: U katalogu korišteno je slovo "U" u natpisima na kovanicama radi lakšeg razumijevanja, no ono u stvarnosti ne postoji ni na jednoj rimskoj kovanici već ga zamjenjuje slovo "V". "U" je prisutno samo u izgovoru. Dakle, CRISPUS je zapravo CRISPVS, IULIUS je IVLIVS, CONSTANTINUS je CONSTANTINVS itd.

popis literature

povratak na glavnu stranicu
pregled po vrstama metala i nominalama
kronološki pregled